Viteški red je društvena pojava srednjega vijeka koju možemo pratiti kroz povijest i književnost. Nakon što su stasali na bojnim poljima diljem Europe, viteški redovi su svoju “renesansu“ doživjeli za i nakon Križarskih ratova gdje su svojom predanošću zavrijedili podršku kraljeva, ali i pape. Otprilike u to vrijeme javljaju se prve specijalizirane organizacije viteških redova poput templara, koji su izravno proizašli iz potrebe da se uspostavi red na području Svete zemlje i zaštite hodočasnici. Neposredno zatim možemo u književnosti pratiti i pojave prvih vitezova. I prije vitezova su postojali epovi o herojima i njihovom junaštvu, ali sada počinjemo te kvalitete viđati pod jednim krovnim imenom, vitez. Književnosti su viteški redovi bili inspiracija jer su imali zadane ideale koje su bili dužni slijediti, a bili su prepoznatljivi i po činu ulaska u red, načinu odijevanja ili svojoj službi koja je mogla biti vojna, karitativna ili je tek označavala čast. Središnja točka kasnijeg viteškog života bili su turniri koji su utjelovljavali sve viteške ideale na jednom mjestu na kojem su mogle prisustvovati i dame koje su se do tada vitezovima divile iz daljine čitajući o njihovim podvizima. Književnost je uvelike pomogla popularizirati viteške redove, ali još važnije od toga viteške ideale. Stoljećima nakon što su vitezovi izgubili svoju vojnu ulogu pronalazimo djela koja ponovno bude ideju o savršenom čovjeku koji je pobožni ratnik, vjerni ljubavnik i pravedni zaštitnik slabih i nedužnih.