| Abstract | Danas su djeca, kao i odrasli, u nepovoljnom položaju te su sve više podložni stresu i strahovima. Traumatska iskustva, odnosno osjećaj gubitka kontrole, povezanosti i smisla življenja na pojedinca, učenika, djeluju na mnoge segmente. Učitelj kao jedna od najbližih odraslih osoba djetetu ima odgovornosti pružiti svojim učenicima osjećaj sigurnosti kako bi mogli prebroditi nemile događaje i uzeti u obzir emocije, mišljenje, ponašanje, pamćenje, tjelesno zdravlje i socijalne odnose djeteta. Pružanjem prijeko potrebne emocionalne i fizičke sigurnosti započinje podroban proces liječenja i razumijevanja traume. Najprije učeniku treba omogućiti da prepozna, razumije i izrazi svoje emocije kao i njihov izvor. Sam proces pomoći sastoji se od različitih etapa kao što su mogućnost izražavanja osjećaja, svladavanja ljutnje, rješavanja problema, prevladavanja straha i stresova, rješavanja nastalih sukoba kao i osiguravanje nenasilnog okruženja kako se nasilje ne bi reflektiralo na ostale učenike ili samog učitelja. Djetetu je potrebno biti podrška kako bi moglo početi vjerovati svojim osjećajima i postupcima, a kasnije i svojoj okolini.
Učitelj treba voditi učenike od prepoznavanja, ka izražavanju i razumijevanju emocija. Samo tada će moći pomoći učeniku da preuzme upravljanje vlastitim emocijama, uspije u učenju i nastavi živjeti bez osjećaja nemoći i straha. Prepoznavanjem vapaja djece i ustrajnošću moguće je zaustaviti začarani krug nasilja i nemoći te im pružiti bolju budućnost. Potrebno je pregledati razloge zbog kojih dolazi do sukoba, te prenijeti svijest o tome da sigurnost jednog člana zajednice ovisi o drugim članovima. Samo se tako mogu ponovno uspostaviti narušeni odnosi s odraslima i vršnjacima. Također, potrebno je znati kada djetetu treba stručni pristup, a to će učitelj kao glavna potpora roditeljima intuitivno, vladajući empatijom i suosjećanjem moći ustanoviti. Imperativ postaje kompetentnost učitelja koji razumije individualnost svakog učenika u učionici.
Sjedinjenjem uloge učitelja kao nositelja znanja s ulogom učitelja kao odgojne figure te kompetentnošću i učiteljevim nastavnim metodama nastoji se osigurati prepoznavanje i razumijevanje različitih oblika traume i stresa kod mladih i tako se omogućava djelovanje i stvaranje mreže podrške učenicima. |
| Abstract (english) | Today children, as well as adults, are at a disadvantage and are increasingly susceptible to stress and fear. Traumatic experiences, ie the feeling of losing control, connection and meaning of life of an individual, a student, affect many segments. The teacher, as one of the closest adults to the child, has a responsibility to provide his students with a sense of security so that they can overcome unpleasant events and to take into account their feelings, opinions, memory, behavior, physical health and social relationships. By providing much-needed emotional and physical security, a detailed process of healing and understanding trauma begins. The student should first be allowed to recognize, understand and express their emotions as well as their source. The help process itself consists of various stages such as the ability to express feelings, overcome anger, solve problems, overcome fears and stress, resolve conflicts and provide a non-violent environment so that violence is not reflected on students or the teacher himself. The child needs to be supported so that he can begin to trust his feelings and actions, and later his surroundings.
The teacher should guide students from recognizing, to expressing and understanding emotions. Only then will they be able to help the student to take control of their own emotions, to succeed in learning, and to continue to live without feeling of helplessness and fear. By recognizing children's cries and perseverance, it is possible to stop the vicious circle of violence and helplessness and give them a better future. It is necessary to review the reason for the conflict, and to spread awareness that the wellbeing of one member of the community depends on other members. Only in this way can broken connections with adults and peers be re-established. Also, it is necessary to know when the child needs a professional approach, and the teacher will be able to establish this intuitively, ruling empathy and compassion, as the main support. The competence of a teacher who understands the individuality of each student in the classroom becomes imperative.
Combining the role of the teacher as a bearer of knowledge with the role that the teacher has as an educational figure and competence and teacher teaching methods, seeks to ensure recognition and understanding of numerous forms of trauma and stress in children and thus enabling action and creating a support network for students. |
