Uskočko naoružanje nam govori općenito o opremljenosti kršćanskih vojski tog doba. Suprotno nekim neargumentiranim tvrdnjama koje nemaju povijesnu osnovu i na tragu su predaje, uskoci definitivno nisu bili neopremljeni odmetnici koji su bili oskudno opremljeni zarobljenim neprijateljskim oružjem. Možemo kazati da su s vojnog gledišta bili potpuno i kvalitetno naoružani. Uskočki način života, njihovo odrastanje uz oružje koje je počimalo još od rane dobi činio ih je već u startu predodređenim vojnicima. Promjenom u načinu ratovanja, razvojem oružja kroz cijelo jedno stoljeće, uskoci su kao takvi mogli brzo odgovoriti. Borbeno djelovanje i akcije su određivale „izbor“ oružja koje su koristili. Način ratovanja se razvijao od gerilskog, koje je uključivalo prodor u neprijateljsku pozadinu, pa sve do obrambenih djelovanja kao što su bedemske obrane. U ovom periodu možemo isčitati sraz dvaju oružja; zapadno-europskog prema osmanskom i međusobni sraz kršćansko-europskog oružja. Zanimljivo je naglasiti da u dokumentima koji govore o izvješćima uskočkih zapovjednika i kapetana Krajine gotovo ne možemo pronaći oružje kao element koji se traži kao ispomoć. Možemo naići na zahtjev za pušćanim prahom ili barutom. To nam govori da su uskoci bili izvanredno naoružani. Carski dvor je prema uskocima često imao neispunjene obveze u vidu dobara, plaća i zaplijenjene robe koja se dijelila kao dio ratnog plijena dok oružje kao takvo nikada nije upitno. U potkrijepu navedenog nam mogu poslužiti i evidentirano naoružanje utvrda i posada u kojima su uskoci djelovali. U historiografiji su veoma rijetki detaljni opisi uskočkog naoružanja, ali ih možemo isčitavati kroz kontekst opisanih borbenih akcija, ratnih događaja, starih ilustracija i grafika suvremenika.