Ovim radom prikazujem različite poglede na temu moralnog i zakonskog statusa ne-ljudskih životinja i na kraju dajem vlastito mišljenje. Upravo je ovo središte moga rada, a ostali naslovi i podnaslovi koji prikazuju biološki status ne-ljudskih životinja i način na koji se ljudska vrsta ponašala prema njima, zapravo su podloga za moralno i zakonsko pitanje. Nabrojeni su različiti načini koji pokazuju da su ne-ljudske životinje svjesne i da na hijerarhijskom lancu života one imaju sposobnost osjećanja sve do mekušaca, gdje se ne može sa sigurnošću tvrditi je li osjećaju ili ne. Ove nabrojene ne-ljudske životinje doživljavaju stvarnost iz svoje subjektivne perspektive, te iz toga slijedi da postaje moralno bitno kako se ljudska vrsta prema njima odnosi. One imaju moralni status. Iz toga slijedi da im trebamo osigurati život sa što manjom patnjom ili osigurati njihove interese i potrebe jer je to uvjet njihovog dobrog života. U svakidašnjem životu zakonska prava su ta koja diktiraju kako bi se ljudska vrsta trebala ponašati, što je ispravno, a što krivo i zbog toga bi prava ne-ljudskih životinja trebala biti osigurana zakonom, iako one imaju moralni status bez obzira na zakonska prava. Kako bi se u praksi dogodile promjene koje će obvezati što veći broj ljudi, pogotovo one koji se nisu osvijestili informacijama poput toga da su one svjesne, da imaju sposobnost patnje, negativnog načina na koje se ljudska vrsta odnosi prema njima i ostalih bitnih tema ne-ljudsko životinjske tematike, njihova prava moraju biti zaštićena zakonom.