| Abstract | Ovaj rad istražuje teoriju multidimenzionalnog mišljenja Matthewa Lipmana, odnosno njegove glavne sastavnice i metode, te važnost multidimenzionalnog mišljenja u procesu odgoja i obrazovanja. Matthew Lipman, sukreator prvog kurikuluma filozofije za djecu, nastavljajući put na tragu Sokrata, Johna Deweya, C. S. Piercea i mnogih drugih, stvorio je sedamdesetih godina projekt zajedno sa Ann Sharp „Filozofija s djecom", s ciljem poduĉavanja mladih „uĉenju za mišljenje". Osnove Lipmanova projekta „Filozofija s djecom" su dijalog koji potiĉe na promišljanje, priĉa kao osnovna metoda, poboljšanje kvalitete mišljenja, te praksa, ostvarena kao „zajednica istraživaĉa". Cilj filozofije s djecom je navikavati i usmjeravati djecu na razvoj kompletnog sustava mišljenja; multidimenzionalnog mišljenja ĉije su međusobno nerazdvojive sastavnice kritiĉko, kreativno i skrbno (brižno) mišljenje. Kritiĉko mišljenje razvija osposobljavajuće vještine poput promišljanja, razumijevanja, komunikacije i logiĉkog zakljuĉivanja, dok kreativno potiĉe na razvijanje novih ideja te istraživanje drugih mogućnosti, a skrbno (brižno) mišljenje razvija brigu za drugog te stavlja primat na vrijednosti, odnosno postavlja vrijednosti u samo mišljenje. Također je umetnuta Brenifierova kritika Lipmanova brižnog (skrbnog) mišljenja kao i nekoliko najglasovitijih metoda filozofije s djecom („Demokratsko-filozofska― metoda Michela Tozzija, metoda Jacquesa Lévinea te „sokratovska metoda" Oscara Brenifiera). Parafrazirajući Ćurka, pouĉavanje multidimenzionalnog mišljenja mora biti jedan od glavnih ciljeva obrazovanja jer oblikuje kolektivnu svijest društva (kolektiv) kroz generacije te stvara otvoreno, osviješteno i zdravo društvo koje nije zatrovano indoktrinacijama, manipulacijama i ideologijama niti zatvoreno u kutiju stereotipa i predrasuda, već razvija toleranciju, potiĉe na slobodu mišljenja, poštuje drugog i drugaĉijeg, te pomaţe djetetu i mladom ĉovjeku da se razvije u samostalnu i autonomnu osobu, te da postane odgovoran i slobodan građanin. |
| Abstract (english) | This dissertation explores Matthew Lipman’s Multidimensional Thinking Model, focusing on its main components and methods and the importance of multidimensional thinking in the educational process. Matthew Lipman, the co-creator of the first Philosophy for Children Curriculum, following the path of Socrates, John Dewey, C. S. Pierce and many others, created a project named Philosophy with Children, in collaboration with Anne Sharp in the 70s. This project aims at teaching children to learn towards forming a critical opinion. Lipman’s Philosophy with children is based on the dialogue that encourages thinking, improvement of the quality of thought, and practical group research. The goal of the Philosophy with Children is to guide children and engage them into developing a complex thinking system; multidimensional thinking, composed of interrelated and inseparable- critical, creative and socioemotional thinking. Critical thinking develops skills such as consideration, understanding, communication and logical conclusion. Creative thinking encourages the formation of new ideas, and exploration of alternative possibilities. Socioemotional thinking develops the sense of care for others and focuses on values as the central pillar of thinking. There is an additional reflection on the Brenifier’s criticism of Lipman’s socioemotional thinking and on the several famous methods of the Philosophy with Children (Philosophical and democratic framework by Michel Tozzi, Jacques Levine’s method and the Socratic Method of Oscar Brenifier). In conclusion, the teaching of multidimensional thinking should be one of the main outcomes of education because it shapes the collective consciousness of the society throughout generations, and creates an open-minded, aware and healthy society that is immune to indoctrination, manipulation and ideologies. It creates a society that is immune to stereotypes and judgement, but is tolerant, supportive of freedom of thinking, respectful of differences and to others, while helping children and young adults to grow into independent and autonomous people, responsible and free citizens. |
