Andrija Hebrang (1899. – 1949.) bio je hrvatski političar i visoki partijski dužnosnik koji je od pobjede antifrakcijske linije na Osmoj konferenciji zagrebačkih komunista 1928. godine održavao savezništvo s Titom uz povremene nesuglasice. Nakon što je ZAVNOH preuzeo prevelike ovlasti u Hrvatskoj i nakon što se Hebrang nekoliko puta oglušio na izravna Titova naređenja, Tito ga je odlučio smijeniti s mjesta sekretara KPH te ga je pozvao u Beograd. Međutim, i u Beogradu je Hebrang dolazio u sukobe s Titom i drugim visokim partijskim dužnosnicima, posebno kada je govorio o ekonomskim problemima u državi i kada je kritizirao Petogodišnji plan koji se trebao donijeti, a koji je bilo nemoguće ispuniti. Osim toga, Tito je zahladio odnose sa Staljinom, a kako se smatralo da je upravo u Hebrangu Staljin vidio Titova nasljednika, postalo je očito da je Hebrang prevelika smetnja. Zbog toga je Hebrang zadržan u kućnom pritvoru, a ubrzo i uhićen pod optužbom da je tijekom rata surađivao s ustašama. Naknadno je optužen da je bio Staljinov špijun. Do suđenja nikada nije došlo jer je Hebrang vjerojatno odveden iz zatvora u lipnju 1949. godine i više nikada nije vraćen. Ne zna se kako je točno umro ni gdje je pokopan. Hrvatski sabor rehabilitirao ga je 1990. godine i proglasio žrtvom komunističkog režima.