Abstract | Demokratski izabrana vlast u Republici Hrvatskoj i Splitu, započela je 1990. godine
pripreme za obranu od velikosrpske agresije. Mladen Bujas je imenovan sekretarom za obranu
općine Split, a 3.10. 1990. Ivo Jelić je postavljen na čelo "Štaba teritorijalne obrane općine
Split", koja je obuhvaćala i općine Solin i Kaštela.
Početkom 1991., pod vodstvom generala Tomislava Biondića započinju intezivne
pripreme za ustrojavanje "Zbora narodne garde". Na sastanku 28.4.1991. u vili "Dalmacija" u
Splitu, general Tomislav Biondić je iznio plan o stvaranju postrojbi Zbora narodne garde na
području Dalmacije.
Zbog srbočetničke blokade hrvatskog sela Kijevo, sprječavanja opskrbe bolnice u Vrlici i
pokolja 12 hrvatskih redarstvenika u Borovom selu, građani Splita su se pobunili i izišli na ulice
6. svibnja 1991. U kaosu i pucnjavi je smrtno stradao vojnik Saša Gešovski.
15.11. 1991. došlo je do topničkog napada na grad Split, od strane tzv. Jugoslavenske ratne
moranarice, paljbom neprijateljskih brodova iz Splitskog kanala. U terorističkom napadu na
grad, okupatorski brodovi su pogodili zgradu općine Split, Arheološki muzej, kompleks Gripe,
Higijenski zavod, Tehničku školu, trajekte "Bartol Kašić" i "Vladimir Nazor", nekoliko
stambenih objekata u staroj gradskoj jezgri te druge civilne objekte, pri čemu su poginula dva
civila. Paljbu su uzvratili topnici Hrvatske ratne mornarice sa Kašjuna, Vele Straže na Šolti te
Golog brda na Braču te su natjerali agresora na povlačenje.
16.11.1991. u Žitniću je sklopljeno primirje i dogovoren "Sporazum o povlačenju bivše
JNA" s prostora Republike Hrvatske. Posljednji pripadnici okupatorske vojske napustili su grad
Split i ratnu luku Lora, 4. siječnja 1992. godine. |