| Abstract | Povijesne su okolnosti dovele do višestoljetne povezanosti Hrvata i Mađara. Prošli su kroz povijest odnosa i veza brojne civilizacijske, političke i jezične sukobe da bi došli do suradnje kakvu danas imaju. Temelji se njihovih današnjih dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa zasnivaju i na odnosu prema manjinama i manjinskim etničkim skupinama u dvjema državama. Prava mađarske manjine u Republici Hrvatskoj uređena su nizom zakonskih rješenja, a isto se može potvrditi promotri li se položaj zajednice Hrvata u Mađarskoj. Hrvati, naime, imaju, kao i Mađari u Republici Hrvatskoj, osigurana prava i slobodno brinu o svojoj kulturi, običajima i jeziku. U ovome je radu fokus usmjeren na jezik te se želi istražiti (o)čuvanje hrvatskoga jezika u domeni rada i organizacije odgojno-obrazovnih ustanova na hrvatskome jeziku. Središte je istraživanja glavni mađarski grad Budimpešta te se ostala mjesta, općine i prostori na kojima živi hrvatska manjina neće posebno istraživati. Uzimaju se u promatranje i analizu dvije budimpeštanske ustanove u kojima se cjelokupna ili dio nastave i aktivnosti odvija na hrvatskome jeziku: (1) Hrvatski vrtić, osnovna škola, gimnazija i đački dom u Budimpešti (pokratom HOŠIG) i (2) Odsjek slavistike pri Filozofskome fakultetu Sveučilišta Lóránta Eötvösa u Budimpešti (pokratom ELTE). Cilj je istraživanja utvrditi najprije karakteristike hrvatskoga kao nasljednoga i kao nastavnoga jezika u promatranoj, zaokruženoj sredini kako bi se predstavila slika o (o)čuvanju hrvatskog jezika. Isto tako, cilj je ovim istraživanjem utvrditi teškoće i probleme na koje hrvatski kao nasljedni i nastavni jezik već godinama nailazi. Istraživanje je potvrdilo polaznu tezu da se hrvatski jezik čuva i da on, bez obzira na niz otegotnih okolnosti za njegovo njegovanje i upotrebu u nastavi, opstaje u odgojno-obrazovnom sustavu grada Budimpešte u dvjema promatranim ustanovama. Rezultati su istraživanja pokazali i visok stupanj ugroženosti (gubljenja i nestanka) u posljednjih desetak godina. Bez obzira na tu činjenicu, istraživanje u ovome radu potvrdilo je kako odgojno-obrazovni djelatnici zadržavaju pozitivan stav o (o)čuvanju hrvatskoga najprije kao nasljednoga potom i kao nastavnoga jezika u glavnome mađarskome gradu. Istaknuta je tijekom istraživanja snažna vjera, snaga i volja unutar zajednice govornika hrvatskoga jezika koja se, kako nekolicina njih navodi, može suprotstaviti svim preprekama. Nadalje je istraživanje potvrdilo polaznu hipotezu o tomu da se u radu promatranih dviju ustanova pridaje velika pozornost u radu s učenicima i studentima koji slabo, nedovoljno ili uopće ne govore hrvatski jezik. Potvrđeno je u tome smislu korištenje konkretnih metoda kako bi se takvi učenici i studenti uklopili i snašli u obrazovanju unutar dvojezičnoga (mađarsko-hrvatskoga) nastavnoga programa. Treba na kraju naglasiti kako je do sada bilo malo istraživanja hrvatskoga kao nasljednoga i hrvatskoga kao nastavnoga
2
jezika na prostoru glavnoga grada Budimpešte. Naime, još nisu provedena velika istraživanja čuvanja i gubljenja hrvatskoga jezika – kao nasljednoga i kao nastavnoga pa se rezultati ovoga istraživanja mogu uzeti kao referentna baza sa smjernicama (eng. guidelines) za šira istraživanja u budućnosti. Takva su istraživanja nužna uzme li se u prvi plan pristupanja polazni stav i hipoteza o promijenjenome statusu i položaju hrvatskoga jezika općenito izvan granica Republike Hrvatske u posljednjih nekoliko desetljeća. |
| Abstract (english) | Historical circumstances have led to a centuries-old connection between Croatians and Hungarians. They went through history of relationships and connections, numerous civilizational, political and linguistic conflicts in order to reach the cooperation they have today. The foundations of their neighborly and friendly relations are based on the way they treat minorities and smaller ethnic groups, as well. The rights the Hungarian minority have in the Republic of Croatia are regulated by a number of legal solutions, and the same can be confirmed by looking at the position of the Croatian community in Hungary. Croatians, just like Hungarians living in Croatia, have all the rights and are free to nurture their culture, customs and language. The focus of this paper is language, that is, researching the preservation of the Croatian language in the field of work and organization of educational institutions in Croatian language. The center of the research is the Hungarian capital, Budapest, and other places, municipalities and areas where the Croatian minority lives will not be particularly researched. Two Budapest institutions in which all, or just a part of teaching and activities take place in the Croatian language, are taken into observation and analysis. Those are: (1) Croatian Kindergarten, Elementary School, Gymnasium and Dormitory in Budapest (cro. HOŠIG) and (2) Department of Slavic Studies of the Faculty of Philosophy, University of Lóránd Eötvös in Budapest (ELTE).
Research goal is to, firstly, determine the basic characteristics of the Croatian language as the language of instruction in the observed, rounded environment, in order to gain a general impression of the preservation of the Croatian language. Furthermore, another research goal is to determine the problems the language has encountered for years. The research confirmed the initial thesis that the Croatian language is preserved and that it, despite a number of aggravating circumstances for its nurturing and use in teaching, survives in the educational system of the city of Budapest in the two observed institutions. Results of the research have also shown a high degree of endangerment (loss and disappearance) in the last ten years. Regardless of the situation, it seems that educators still retain a positive attitude about the preservation of the Croatian language as a hereditary language, as well as the language of instruction in the capital city of Hungary. What is also emphasized throughout the research, is the strength and will within the Croatian community which can, as a few of them say, oppose all obstacles. Furthermore, the hypothesis that in these two institutions a lot of attention is given to those pupils and students who learn little or no Croatian, is confirmed. What is confirmed, in that sense, is the use of specific methods so that those types of pupils and students fit better in the
4
education that takes place within the bilingual (Hungarian-Croatian) teaching system. It is important to keep in mind that not a lot of research dealing with Croatian as a hereditary, and Croatian as a language of instruction in the area of the city of Budapest has been conducted yet. Namely, large-scale research has not yet been conducted on the preservation and loss of the Croatian language - as a hereditary and as a teaching language, so the results of this research can be taken as a reference base with guidelines for broader research in the future. Such research is necessary if the initial approach and hypothesis about the changed status and position of the Croatian language in general, outside the borders of the Republic of Croatia in the last few decades, are taken into the foreground. |
