Abstract | Socijalno-emocionalno učenje definira se kao proces kroz koji djeca i odrasli razumiju emocije
i upravljaju njima, postavljaju i dostižu pozitivne ciljeve, osjećaju i pokazuju empatiju prema
drugima, uspostavljaju i održavaju pozitivne odnose te donose odgovorne odluke. Postoji više
modela socijalno-emocionalnog učenja, a najpoznatiji je CASEL model koji kao ključne
skupine kompetencija ističe socijalnu svijest, samosvijest, samokontrolu, vještine bitne u
odnosima i odgovorno donošenje odluka. Usvojenost socijalno-emocionalnih vještina kod
pojedinca doprinosi smanjenju problema u ponašanju i emocionalnih smetnji, pozitivnijim
socijalnim ponašanjima i odnosima s drugima te poboljšanju akademskog postignuća. Zbog
toga su provedena brojna istraživanja koja su dovela do spoznaje važnosti poticanja razvoja
socijalno-emocionalnih kompetencija te se uvode razni programi u radu s djecom. Obitelj je
djetetova primarna zajednica u kojoj razvija sigurnu bazu, upoznaje prve osjećaje, stvara
osjećaj pripadnosti. Razvoj interpersonalnih veza izvan obitelji javlja se u vrtiću, uspostavljanje
i održavanje odnosa s vršnjacima. Stečena znanja imaju veliku važnost u predškolskom
razdoblju, omogućuju djetetu komunikaciju, pregovaranje, prihvaćanje, suradnju. Najpoznatiji
program socijalno-emocionalnog učenja je PATHS program. Naglaskom na važnosti socijalnoemocionalnog
učenja postiže se cjelovit i zdrav razvoj djeteta. |
Abstract (english) | Socio-emotional learning is defined as the process through which children and adults
understand and manage emotions, set and achieve positive goals, feel and show empathy for
others, establish and maintain positive relationships, and make responsible decisions. There are
several models of socio-emotional learning, and the most famous is the CASEL model, which
as key groups of competencies emphasizes social awareness, self-awareness, self-control, skills
essential in relationships and responsible decision-making. The acquisition of social-emotional
skills in an individual contributes to the reduction of behavioral problems and emotional
disturbances, more positive social behaviors and relationships with others, and the
improvement of academic achievement. Therefore, numerous researches have been conducted
that have led to the realization of the importance of encouraging the development of social and
emotional competencies, and various programs have been introduced in working with children.
The family is the child's primary community in which he develops a secure base, meets the first
feelings, creates a sense of belonging. The development of interpersonal relationships outside
the family occurs in kindergarten, establishing and maintaining relationships with peers. The
acquired knowledge is of great importance in the preschool period, it enables the child to
communicate, negotiate, accept, cooperate. The most famous social-emotional learning
program is the PATHS program. By emphasizing the importance of social-emotional learning,
the complete and healthy development of the child is achieved. |