| Abstract | Ovaj doktorski rad temelji se na izvornom istraživanju o učestalosti korištenja medija na
engleskom jeziku (EJ) kod srednjoškolaca u Hrvatskoj te utjecaju koji takav kontekst ima na
jezične kompetencije. Izloženost medijima i utjecaj koji ima na jezične kompetencije dodatno se
istražuje i za talijanski jezik (TJ), uzimajući ga kao primjer medijski manje prisutnog jezika, a koji
se podučava u srednjim školama u Hrvatskoj, te ima povijesni značaj u gradu Splitu i okolici.
Autorica iznosi detaljan prikaz relevantne literature te rezultate istraživanja provedenog upitnikom
na uzorku od preko 650 učenika osam gimnazija i strukovnih škola u gradu Splitu. Uz deskriptivnu
analizu, inferencijalni statistički testovi provedeni su kako bi se donijeli zaključci o povezanosti EJ
kompetencija učenika s izlaganjem medijima na tom jeziku izvan učionice, a utjecaj medija na EJ
kompetencije usporedio se i s utjecajem talijanskih medija na TJ kompetencije, radi stjecanja uvida
u različitu medijsku prisutnosti dvaju jezika i naglašavanja potrebe za različitim pristupom kod
formalnog procesa učenja.
Sveprisutnost u medijima uslijed globalizacije i razvoja tehnologije pridonosi stalnom mijenjanju
statusa engleskog kao stranog jezika u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Još prije dva desetljeća
EJ smatrao se isključivo stranim jezikom, koji su hrvatski učenici pretežito usvajali formalnim
putem, u školskoj nastavi. Rastućom popularnošću interneta, download i streaming platformi,
društvenih mreža i videoigara engleskog jezičnog sadržaja, uz sveprisutnost glazbe i televizijskih
kanala na EJ, kao i prisutnosti titlova kao sredstva prijevoda audio-vizualnih materijala, EJ se u
Hrvatskoj više ne uči isključivo formalnim putem, već se uvelike usvaja i implicitno od najranije
dobi. Predmet istraživanja odabran je slijedom dugogodišnjeg autoričinog iskustva u nastavi EJ i
TJ u srednjim školama, gdje se sve češće mogu primijetiti visoko razvijene EJ kompetencije onih
učenika koji često koriste medije EJ sadržaja izvan učionice, a koje izlaze iz okvira programa
propisanog za nastavu u srednjim školama, a što nije slučaj na nastavi talijanskog koji je
tradicionalno prisutan u Dalmaciji zbog povijesnog i geografskog konteksta.
228
Rad polazi upravo od pretpostavke da je danas izlaganje medijima na engleskom jeziku bitan dio
društvenog konteksta hrvatskih učenika engleskog jezika i jedan od ključnih faktora za
razumijevanje njihovog procesa usvajanja tog jezika. Srednjoškolci su od najvećeg interesa za ovo
istraživanje s obzirom na to da je riječ o dobnoj skupini koja učestalo koristi medije i čije jezične
kompetencije najizglednije mogu profitirati od izlaganja medijima na engleskom jeziku.
Pregled literature pruža uvid u ključne koncepte usvajanja drugog i stranog jezika, kao što su
razlike u pojmovima eksplicitnog i implicitnog učenja te značenja i uloge svjesnosti pri učenju i
usvajanju jezika (Ellis 2009), učenje i usvajanje jezika u formalnim i neformalnim uvjetima,
odnosno u prirodnim kontekstima te u formalnim kontekstima učionice, vanjski i unutarnji faktori
koji mogu utjecati na proces usvajanja drugog jezika, Teorija dinamičkih sustava (Van Geert 2008),
koja drži bitnim uzeti u obzir sve faktore kako bi se pristupilo razumijevanju individualnog procesa
usvajanja jezika, te njezin značaj i utjecaj na današnje studije o neformalnom usvajanju drugog
jezika. Opisana su i istraživanja o povijesnom statusu engleskog jezika diljem svijeta i promjenama
koje je doživio do danas, uz opis različitih modela podučavanja engleskog jezika, te radovi koji
naglašavaju (Graddol 2006: 11) da je engleski jezik današnjice novi fenomen te nipošto nije onaj
engleski „koji smo u prošlosti podučavali kao strani jezik“. Uzimajući u obzir povijest razvoja
učenja engleskog (Vilke 2007) i talijanskog jezika na području Hrvatske, opisuju se recentne
studije usmjerene na nove mogućnosti nenamjernog, spontanog usvajanja EJ u hrvatskom
kontekstu (Mihaljević Djigunović i Geld 2003) kao i u drugim zemljama gdje engleski nije službeni
jezik. Usporedo s utjecajem izlaganja EJ izvan učionice, uzeli su se u obzir aktualni propisi i
pravilnici o formalnom podučavanju stranih jezika u Europi, s naglaskom na Hrvatsku (European
commission/EACEA/Eurydice 2017), koji pružaju uvid u organizaciju podučavanja EJ i TJ te u
ono što se učenicima nudi unutar učionice, pedagoškim praksama u podučavanju stranih jezika u
hrvatskim gimnazijama i strukovnim školama. Opisani su rezultati istraživanja s područja
slučajnog izvanškolskog usvajanja EJ putem raznih medija na području Hrvatske i u drugim
europskim zemljama (Danan 2004; Murphey 1990; Enever 2011), studija koje istražuju kako
izloženost određenim medijima utječe na usvajanje EJ (Mihaljević Djigunović et. al 2006; Kuppens
2010) te donose zaključke o povezanosti specifičnih medija s određenim jezičnim kompetencijama,
kao i studija koje su već u određenoj mjeri dokazale da hrvatski učenici smatraju kako mediji bitno
229
pridonose njihovoj kompetenciji na tom jeziku (Cergol Kovačević i Matijević 2015) te da je
izlaganje medijima povezano sa školskim ocjenama iz engleskog jezika (Brodarić 2015).
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učestalost i načine te povezanost izlaganja medijima na
engleskom jeziku i EJ kompetencija te usporediti tu povezanost s povezanošću izlaganja medijima
na talijanskom jeziku i TJ kompetencija učenika. Istraživanje je odgovorilo na sljedeća istraživačka
pitanja: 1) Kojim su medijima na EJ srednjoškolci izloženi, a koji im pružaju mogućnost usvajanja
tog jezika izvan formalnog obrazovnog sustava? 2) Jesu li učestalost i načini izlaganja medijima
na EJ različiti od onih na TJ? 3) Na koji su način EJ kompetencije srednjoškolaca povezane s
načinima konzumiranja medija na EJ izvan škole? 4) Razlikuje li se povezanost EJ kompetencija i
konzumiranje medija na tom jeziku izvan škole od povezanosti TJ kompetencija s konzumiranjem
medija na TJ izvan škole?
Ispitanici ovog istraživanja srednjoškolski su učenici drugih i trećih razreda škola s područja Grada
Splita, kojima gravitiraju stanovnici urbanih i ruralnih krajeva Splitsko-dalmatinske županije.
Uzorak uključuje preko 650 učenika općih, jezičnih, prirodoslovno-matematičkih, kao i privatnih
gimnazija te učenika strukovnih škola. Instrumenti koji su se koristili u svrhu istraživanja dva su
istovjetna upitnika od kojih jedan ispituje odnos i stavove učenika prema engleskom, a drugi prema
talijanskom jeziku. Anonimni upitnici proveli su se osobnim posjetom doktorandice osam srednjih
škola, poštujući pritom etičke mjere koje uključuju odobrenje svih ravnatelja škola, dogovor s
nastavnicima EJ i TJ te prethodni pristanak i potpisanu suglasnost za sudjelovanje u istraživanju
od strane svakog ispitanika koji ima 14 godina ili više. Polovica učenika ukupnog uzorka ispunila
je upitnik o EJ dok je druga polovica ispitanika ispunila isti upitnik o TJ. Uz deskriptivnu analizu
podaci su se statistički obradili kvantitativnim postupcima analize podataka u programu SPSS.
Proveli su se Mann-Whitney statistički testovi kako bi se utvrdila statistička značajnost rezultata,
te se za dio mjerenja povezanosti varijabli koristio Spearmanov koeficijent korelacije.
Rezultati istraživanja pokazali su da su gledanje audiovizualnih sadržaja i slušanje glazbe na
engleskom jeziku putem internetskih platformi najučestalije aktivnosti kojima se učenici izlažu EJ,
u većoj mjeri nego putem starijih formata medija, dok je najpretraživaniji sadržaj na engleskom
jeziku glazba. Navedene aktivnosti pokazale su značajne statističke korelacije s EJ kompetencijama
učenika, gdje su sve jezične vještine, kao i poznavanje gramatike te vokabulara, povezane s
230
izlaganjem online filmovima na EJ, dok slušanje glazbe na EJ doprinosi vještini govorenja i
receptivnim vještinama. Rezultati ukazuju na to da, kod muških učenika, izlaganje videoigrama EJ
sadržaja može znatno utjecati na fond riječi, poznavanje gramatike i vještinu pisanja. Nadalje,
čitanje tekstova i pisanje na EJ na internetskim platformama dovodi se u korelaciju s EJ
kompetencijama učenika gimnazija, koji češće pribjegavaju navedenim aktivnostima. Ispitanici su
istaknuli da putem televizije, glazbe i društvenih mreža, posebice Instagrama, u najvećoj mjeri
usvajaju engleski vokabular, dok je njih 50% sklonije gledati filmove na EJ uz engleske titlove ili
bez titlova nego uz hrvatske titlove, što sugerira da posjeduju visoku razinu EJ kompetencija. S
druge strane, znakovito je da je gledanje EJ sadržaja s hrvatskim titlovima u negativnoj korelaciji
sa svakom od EJ kompetencija učenika, sugerirajući da upravo izbor korištenja ostalih medija
generira natprosječne razine EJ kompetencija kod mladih u Hrvatskoj. Značajno, mnogi (68%)
smatraju izvanškolsko izlaganje medijima neophodnijim faktorom vlastitog usvajanja EJ od
formalne nastave EJ. Rezultati su pokazali da učenici koji smatraju da su njihove EJ kompetencije
primarno rezultat izlaganja engleskim medijima također naveli statistički više razine svih EJ
kompetencija. Potvrđene su značajne korelacije između izlaganja medijima i ukupne EJ
kompetencije učenika, dok isto ne vrijedi za odnos između EJ kompetencija i trajanja formalnog
učenja EJ u školi. K tome, rezultati sugeriraju da je pohađanje izvanškolske nastave u školama
stranih jezika jedini vid formalnog učenja EJ koji u istoj mjeri može unaprijediti razinu EJ
kompetencija učenika kao izlaganje medijima. Provedeni Mann-Whitney testovi pokazali su da niti
jedan vid izlaganja talijanskim medijima nije usporediv s obimom izlaganja učenika medijima na
EJ. Istraživanje odnosa EJ kompetencija i izloženosti EJ medijima u usporedbi s TJ
kompetencijama i izloženosti TJ medijima s druge strane, ukazuje na to da većina učenika u
potpunosti negira konzumiranje talijanskih medija, dok su TJ kompetencije značajno bolje kod
manjine (10%) koja tvrdi da ima određeni doticaj s medijima na tom jeziku. Nadalje, razina
ukupnih TJ kompetencija pokazala se statistički značajno nižom od razine ukupnih EJ
kompetencija. Također, bitno je istaknuti da je, za razliku od EJ kompetencija, razina TJ
kompetencija u pozitivnoj korelaciji s aktivnosti gledanja titlovanog sadržaja na hrvatskim TV
programima, što dodatno ukazuje na već poznate blagodati koje tehnika titlovanja donosi u
zemljama gdje se taj način prevođenja audiovizualnih sadržaja koristi, što nije slučaj u zemljama
u kojima je uobičajena sinkronizacija. Pritom, rezultat dodatno skreće pažnju na činjenicu da je
231
izvjesnije, kada je riječ o engleskom, da će drugi dostupni izvori u hrvatskom kontekstu, u većoj
mjeri nego izlaganje titlovanim TV programima, unaprijediti EJ kompetencije učenika. Značajne
razlike pokazale su se kod percepcije ispitanika o glavnim izvorima njihovih EJ kompetencija u
odnosu na TJ kompetencije, gdje većina učenika (85%) tvrdi da usvaja TJ isključivo putem
formalnog obrazovanja. Nadalje, neovisno o stoljetnoj lokalnoj uporabi talijanskog i njegovog
utjecaja na lokalni govor, rezultati pokazuju da su mlade generacije u Splitu i okolici rijetko
izložene tom jeziku u neformalnom okruženju, te da se u današnje vrijeme talijanski može smatrati
isključivo stranim jezikom, za razliku od engleskog jezika čije je neformalno usvajanje postalo
svakodnevno zbog njegove sveprisutnosti u medijima.
Istraživanje je doprinijelo stjecanjem spoznaja o: različitosti prirode učenja engleskog jezika s
jedne strane i talijanskog kao oglednog primjera ostalih jezika koji se podučavaju u školama diljem
Republike Hrvatske; razmjeru kojim izvanškolsko izlaganje engleskom jeziku putem medija utječe
na poznavanje tog jezika kod hrvatskih srednjoškolaca uz znanje koje im pruža nastava ili neovisno
o njemu; percepciji engleskog jezika kod nove generacije učenika koja ga uvelike usvaja putem
medija, a koje mogu pomoći kod savladavanja izazova na nastavi. |
| Abstract (english) | This thesis explores the frequency of English-language (EL) media-usage by Croatian high
school students in the city of Split, and its influence on English foreign language (EFL)
competences. In addition, this relationship is also explored in comparison to students’ exposure to
Italian-language (IL) media and its influence on Italian foreign language (IFL), where the Italian
language is taken as both an example of another FL taught within the Croatian educational system,
as well as a language which has had considerable influence in the region of Dalmatia due to
historical reasons and geographical proximity. The study includes an overview of relevant literature
on SLA, explicit and implicit leaning, the past and present statuses of the EL and IL, external and
internal factors of L2 acquisition, out-of-school EL exposure via different media and its effects on
formal language learning outcomes. The research was carried out by means of questionnaires
administered to over 650 students of 8 general-education and vocational schools in the urban area
of the city of Split, Croatia. Along with a descriptive analysis of the results, inferential tests of
statistical significance were carried out to reach conclusions on the relationship between the EFL
competences of students and the out-of-school exposure to EL media. Finally, the EL media-related
influence on EFL competences was also compared to the influence Italian media has on IFL
competences, to gain insight into the dissimilar media presence of these languages and stress the
need for different approaches in the process of formal language learning. The results highlight
watching EL audio-visual material and listening to EL music both via Internet platforms, rather
than by way of older media, as the most frequently undertaken activities, with music being the
content most frequently browsed for online. Both activities show statistically significant
correlations to learners’ EFL competence levels, with all language skills, grammar and vocabulary
profiting from English-spoken movies online, and with EL music bringing benefits to speaking and
receptive skills. For male students specifically, playing video games with EL content seems to
considerably affect word stock, grammar competence and writing skills. Reading EL texts and
writing in English online were found to be likely to benefit general-education students, who
confirm significantly more frequent engagement. Respondents pointed out TV, music and social
media, Instagram in particular, as sources providing most EFL vocabulary input, while 50% stated
they prefer watching EL movies with EL captions or no subtitles, rather than with Croatian
225
subtitles, suggesting they possess high levels of proficiency. On the other hand, and notably,
watching EL content with Croatian subtitles on TV showed a negative correlation to each of
students’ EFL competences, suggesting that it is their choice to engage in other types of media
which results in above-average levels of competence shown by teenagers in Croatia. Significantly,
many (68%) found extramural media-exposure to be an indispensable factor of their EL acquisition
process, in comparison to formal EFL school education. A valuable result reveals that students who
find that their EFL competence is primarily a result of EL media exposure also reported statistically
higher levels for all EFL competences in question. The findings confirm significant correlations
between the use of media and students’ total EFL competence, while showing no significant
relationship between their competence and the duration of their formal EFL education. In addition,
the results suggest that attending extracurricular EFL lessons at foreign-language schools is the
only type of formal instruction which can compare and promote the levels of proficiency that
students reach via EL media exposure. The performed Mann Whitney tests show that no type of
media exposure to the Italian language can compare to the extent with which students are exposed
to English. Exploring the relationship between EFL competences and EL media exposure by
comparing it to the relationship of IFL competences and IL media exposure showed that, while
most students confirmed never engaging in any Italian-related media, significantly better IFL
competences were reported by the minority (10%) of students who claimed to have some contact
with IL media. In addition, the total IFL competences of students were significantly lower than the
total EFL competences. Importantly, unlike EFL competence, IFL competence levels showed a
positive correlation to viewing subtitled L2 content on Croatian TV, once again highlighting the
beneficial effects of the L1 subtitling practice on L2 acquisition in “subtitling countries” as opposed
to “dubbing countries”, while also drawing attention to the fact that, in the case of the English
language in the Croatian context, many other available sources are likely to increase EFL
proficiency, beyond what exposure to subtitled TV can achieve. Drastic differences were shown in
students’ perspectives on major sources of their English versus Italian language competence, where
most students (85%) claimed they acquire the IL entirely via formal tuition. Moreover, regardless
of the centuries-long local use of this language and its impact on local speech, the results show that
young generations in Split and its surroundings are also rarely exposed to the Italian language in
their home environments, and that at the present time, Italian is viewed exclusively as a foreign
226
language, in contrast to English whose informal acquisition has become a constant via its
representation in the media. The study contributes to existing research on incidental language
acquisition in general, and more specifically to the non-institutional acquisition of the English
language, made available globally via media and technology advancements. The research also
gains insight into the use of Italian media, as well as incidental IFL acquisition in Croatia. |
