Socio-emocionalna kompetencija jedna je od kompetencija nužnih za djetetov cjeloviti razvoj, a odnosi se na skup vještina, znanja i stavova koji djeci omogućuje jasnije i prihvatljivije izražavanje emocija, misli i želja, uspostavljanje i održavanje kvalitetnih odnosa sa vršnjacima i odraslima te uspješno prihvaćanje promjena u svakodnevnom životu (Cohen i sur., 2005; Curby i sur., 2015; Starc i sur., 2004;Vranjican i sur., 2019). Naime, socio-emocionalni razvoj uvelike ovisi o djetetovim individualnim karakteristikama te o okolini u kojoj odrasta (BrajšaŽganec, 2003; Ljubetić i sur., 2019), stoga je vrlo važno da odrasli u neposrednoj dječjoj okolini razumiju i prepoznaju dječje razvojne potrebe te svakom djetetu pristupaju individualno kako bi im omogućili cjelovit razvoj, a samim time i razvoj socio-emocionalne kompetencije (Ljubešić, 2005; McLaughlin i sur.,2017; Mikolajczak i sur., 2015; MunjasSamarin i Takšić, 2009). U radu se prikazuje akcijsko istraživanje provedeno od 2. svibnja do 14. lipnja 2024. godine s ciljem unaprjeđenja socio-emocionalne kompetencije djece predškolske dobi. Istraživanje je provedeno s djecom u dobi od 4 do 7 godina u jednoj odgojno-obrazovnoj skupini u Makarskoj (N=20), a primijenjena je kombinirana metodologija. Podatke za utvrđivanje inicijalnog i finalnog stanja prikupila je odgojiteljica postupkom procjenjivanja popunjavanjem upitnika za procjenu socio-emocionalnih vještina unutar pojedinih domena socio-emocionalne kompetencije (integrirano i prilagođeno prema CASEL, 2003). Tijekom etape djelovanja s djecom su provedene planirane aktivnosti koje potencijalno doprinose razvoju socioemocionalne kompetencije, a podatci su prikupljani postupkomsustavnog promatranja i rada na dokumentaciji(snimanjem i fotografiranjem djece u aktivnostima te bilježenjem u istraživački dnevnik). Rezultati istraživanja pokazali su povećano zajedništvo u skupini, povećanu samostalnost tijekom rješavanja konfliktnih situacija, učestalije asertivno komuniciranje te smanjenje agresivne komunikacije među djecom. Dobiveni rezultati potvrđuju stajalište brojnih autora (Jurčević Lozančić, 2016; Louge, 2007; Markuš, 2010; Miljković i Rijavec, 2012; Mlinarević i Tomas, 2010; Putarek i sur., 2015; Sili i Drenjančević, 2023; Vasta i sur., 2005) o mogućnosti utjecaja na socio-emocionalnu kompetenciju djece, odnosno da socio-emocionalna kompetencija djecenije urođena i nepromjenjiva, već je u njenom razvoju vrlo važan utjecaj odraslih.