Marija Montessori je bila utemeljiteljica Montessori pedagogije koja se zalagala za slobodu djeteta i njegova prava, a posebice je njegovala djetetovu individualnost. Njena pedagogija je veliku pažnju pridavala osjetima i njihovom razvoju. Marija je najviše razmišljala o samom djetetu. Kako zadovoljiti djetetove potrebe za slobodom i unatrnjim zadovoljstvom kako bi se djeca nesmetano mogla razvijati. Montessori pedagogija je imala niz načela po kojima je funkcionirala, a posebno se naglašavaju razdoblja osjetljivosti kojih ima šest, a to su: osjetljivost za red, osjetljivost za jezik, osjetljivost za kretanje, osjetljivost za društveno ponašanje, za male predmete, te osjetljivost za učenje putem osjeta. Također postoje AMI odrednice (Association Montessori International) po kojima se Montessori pedagogija izučava kao što su: proučavati, primjenjivati i širiti Montessori ideje, širiti opće priznanje prava djeteta bez pbzira na vjeru, rasu i sl. U radu s djecom im se nudi raznolik, jednostavan i dobro osmišljen materijal koji uključuje pribor za vježbe praktičnog života, pribor za poticanj osjetila, za poticanje govora, pribor za vježbanje matematike te pribor za svemirski odgoj. S tim materijalom se izvode dobro osmišljene vježbe koje se moraju kretati od lakših ka težima, odnosno, od jednostavnijih ka složenijima, od konkretnog k apstraktnom i sl., te su uz to podijeljene na pet stupnjeva. Prilikom praktičnog rada se dolazi do zaključka da kada djeca dobro svladaju određenu vježbu, odgojitelj može osmisliti različite igre, može preoblikovati vježbu, ali je može i učiniti težom i to sve u svrhu dobrog i kvalitetnog razvoja djeteta.