Kaštela, prostor smješten između Splita i Trogira, razvijaju se s ciljem obrane mjesnog stanovništva od Turskih prodiranja. Iako malo mjesto, predstavljaju pravu riznicu duhovnog bogatstva. Velik dio starih običaja, u nešto izmijenjenom obliku, zadržao se do danas. U njima je vidljiv utjecaj vjerskih elemenata koji samo potvrđuju snažan odnos biblijskog i tradicijskog. Bratovštine, kao posebna vjerska udruženja laika, imale su važnu ulogu u očuvanju tradicijske kulture kaštelanskog kraja. Rad je pokušao osvijetliti život Kaštelana u davnim vremenima proučavajući iskustvo prenošeno živom riječi. Iz tog razloga najveći dio rada čine zapisi dobiveni od kazivača. Uz narodne običaje, opisane su sličice iz svakodnevog života popraćene uzrečicama i navedene su predaje koje se na ovom području prenose stoljećima. Duhovno bogatstvo koje nudi ovaj kraj potrebno je sačuvati od zaborava, jer sa svakom izrekom, pjesmom ili pričom koja padne u zaborav umire i dio naše prošlosti. Ta činjenica treba ukazati na potrebu revitaliziranja i očuvanja naše kulturne baštine. U usmenoj književnosti sačuvana su iskustava na mnoge događaje koji su obilježili život ovog područja. Analizirajući nematerijalnu kulturnu baštinu kaštelanskog kraja, imala sam priliku nakratko oživjeti povijest, i biti dio jednog prošlog vremena u kojem je najveća mudrost bila predaja, izreka i opomena koja se prenosila s koljena na koljeno.