Sokolstvo je kao pokret putem tjelovježbe budio narodnu svijest u zemljama Monarhije u borbi protiv prevladajuće mađarizacije i germanizacije. Liberalni građanski slojevi kao nositelji pokreta su se zalagali za međusobno povezivanje i jačanje veza među slavenskim zemljama. Na taj način se pokret vrlo brzo širio zemljama Monarhije te se s vremenom istakao kao bitna stavka u sagledavanju društvenog života zemalja u kojima je djelovao. Sokolstvo je svoj razvoj u Hrvatskoj doživjelo dolaskom bana Ivana Mažuranića na vlast, kada se društvene prilike naglo poboljšavaju. Razjedinjenost hrvatskih zemalja nije utjecala na razvoj sokolskog pokreta koji se proširio u svim dijelovima Hrvatske, djelujući u različitim političkim i društvenim okolnostima. Unatoč tome što su u svojim glasilima isticali političku neopredijeljenost te zabranjivali nošenje sokolskih odijela i drugih obilježja u organizaciji različitih političkih stranaka, sokolska društva se tog pravila nisu pridržavala. Vodstvo Hrvatskog sokola je podržavalo političke opcije koje su se protivile mađarizaciji, odnosno germanizaciji, istaknuvši se kao izrazito ideološka organizacija, čiji je položaj ovisio o vladajućim političkim okolnostima. Sukladno tome, promjene na političkom životu Hrvatske u kojima dolazi do stvaranja Hrvatsko - srpske koalicije u cilju nastanka zajedničke državnopravne tvorevine, utječu na daljnju djelatnost Hrvatskog sokola. Vladajuće liberalne i antiklerikalne struje unutar hrvatskog sokolstva uzrokuju netrpeljivosti koje rezultiraju osnivanjem pokreta pravog hrvatskog sokolstva s Hrvatskom sokolskom zajednicom kao krovnom institucijom. Pravaško - kršćanska struja sokolaša se nije htjela prikloniti navedenim promjenama unutar sokolstva, koje su ideju slavenske uzajamnosti isticale kao daljnju opciju djelovanja. Izričito se protive ideji slavenskog udruživanja, kojom će se zanemariti sve hrvatsko i tradicionalno u organizaciji sokolstva. Ponajviše se obrušavaju na upravu Hrvatskog sokola koju kritiziraju kao neprijateljsku organizaciju, stranački podložnu, koja se svojim djelovanjem udaljava od hrvatskog naroda. Predstavljajući se kao spasitelji hrvatskog sokolstva koji svoje djelovanje temelje na tradicionalnim kršćanskim načelima, pozivaju sva mladenačka i katolička društva da im pruže podršku te da zajedničkim snagama vrate Hrvatski sokol na pravi put. Pokret pravog hrvatskog sokolstva svojim djelovanjem nije utjecao na daljnji raskol hrvatskog sokolstva. Hrvatski sokol se nije mnogo osvrtao na njihov rad, što nam ukazuje na to da njihovu organizaciju nisu smatrali nikakvom opasnošću za daljnju djelatnost. Nedovoljna podrška klera i sokolaša pravaške orijentacije je s vremenom rezultirala nedostatkom financija. Financijske poteškoće su označile prestanak izlaženja glasila, koje je dijelom nastavilo svoju publicističku djelatnost u novom časopisu. U krajnjoj liniji stvaranje novog sokolskog pokreta nije zabilježilo nikakve političke promjene, budući da su ideje suparničkog sokolskog pokreta ostale dominantne. Unatoč tome što je glasilo Pravi hrvatski sokol izlazilo samo godinu dana, ono nam predstavlja glavni izvor pomoću kojeg otkrivamo temeljne odrednice, načela te upravno - organizacijska tijela istoimenog pokreta. U kontekstu proučavanja povijesti sokolskog pokreta nam predstavlja zanimljivu pojavu, ali i nezaobilaznu sastavnicu u cilju shvaćanja jednog takvog društveno i politički jakog pokreta poput sokolstva.