Hrvatsko proljeće kao pokret hrvatskih intelektualaca i radnika unutar Jugoslavije za poboljšanje položaja Hrvata i SR Hrvatske bilo je u svakom smislu drugi Narodni preporod unutar hrvatske povijesti. Činjenica je da je svojim raspletom to postalo jednim od najtraumatičnijih razdoblja hrvatske povijesti uopće. Neke od posljedica osjećaju se i danas, a prošlo je gotovo pola stoljeća od tih sudbonosnih događanja. Prava koja je tražilo partijsko rukovodstvo SR Hrvatske, a uz njih Matica hrvatska i hrvatski sveučilištarci bila su nužna da bi Jugoslavija kao zajednica ravnopravnih naroda mogla opstati. Ta se prava nisu dala Hrvatskoj i njezinim građanima i automatski je time započeo proces definitvne dezintegracije Jugoslavije i put Hrvatske ka izlasku iz takve zajednice. Postojali su još mehanizmi koji su tu državu držali na životu, međutim nakon smrti Josipa Broza Tita i svih onih događaja koji će uslijediti to se počelo ostvarivati. Način na koji je slomljen pokret koji je imao za cilj poboljšanje odnosa naroda u Jugoslaviji, kako na ekonomskoj, tako na političkoj i socijalnoj razini, pokazao je da je Jugoslaviju nemoguće održati kao državu, koja je pokušala u drugom navratu povezati narode na ovim prostorima. Pitanje je kakav bi bio daljnji tok povijesti hrvatskog i ostalih naroda u Jugoslaviji da se nije dogodilo represivno gušenje pokreta koji je za cilj imao samo poboljšanje svih odnosa u Federaciji. Ovako, Hrvatsko proljeće je jedan od brojnih događaja u dugoj Hrvatskoj povijesti koji je oblikovao Republiku Hrvatsku onakvom kakva je ona danas.