Nacizam kao fenomen 20. stoljeća počeo se sprovoditi u djelo dolaskom Hitlera na vlast 1933. godine. Nešto što je prije bilo samo puka ideja podržana od šačice ljudi postalo je masovnim pokretom koje je društvo podržavalo u punom jeku što je i dokazalo više izbora u kojima je Hitler imao veoma respektabilnu potporu i postizao izborne pobjede. Uz to treba reći da su svi birači bili jako dobro upoznati sa nacističkim programom i prije dolaska NSDAP-a vlast. Ovo sve govori da Hitlerov dolazak na vlast nije bio nimalo slučajan kao ni njegov uspon. Koliko god se ideja nacizma činila ludošću Hitler je imao veliku potporu sa svih strana. Moć koju je kasnije u svojoj vladavini debelo koristio dobio je upravo od ljudi koji su ga nakon izbora instalirali na vlast. Kasniji nemili događaji samo su prešutno gledani od većine naroda i vodećih organizacija u državi. Takvo što se nije odnosilo samo na Njemačku već i na ostatak Europe, posebno one zapadne koja je mogla na vrijeme reagirati i spriječiti katastrofu svjetskih razmjera. Zapadno Europsko popuštanje od Hitlera je načinilo moćnog državnika kojeg se u začecima moglo spriječiti veoma lako što sile ne mogu negirati da nisu znale, a to dokazuju i brojni dokumenti. Međutim što se tiče Njemačke stvari se čak mogu i pogledati iz drugog ugla. Izuzetno slabo gospodarstveno stanje u državi, kao i zasićenje dotadašnjim političkim strankama koje nisu ništa pokazale dovelo je do sezanja za nekom alternativom i drugim putem. Tada se pojavio Hitler koji je iskoristio dugo priželjkivanu situaciju prikazavši sebe kao spasitelja. Za razliku od ostalih političara bio je duboko uvjeren iako na kriv način u svoju politiku za narodno koristoljublje, siromašni narod je odmah to prepoznao. Tako je krenulo Hitlerovo lansiranje na vlast i stvaranje mita Führera.