Martin Luther je jedan od najutjecajnijih teologa uopće i čovjek za kojeg se smatra da je donio značajne promjene u Crkvi. Njegov život, djelo te teološka djelovanja i nauk, obilježeni su brojnim događajima. Smatra se da Lutherov teološki razvoj započinje 1513. godine kada je za njega oslobađajuća spoznaja postala otkriće o Pavlovoj poslanici Rimljanima. Lutherova teologija se temelji na proučavanju Svetog Pisma i Biblije te na nastojanju da se spozna milostivog Boga, da se spasenje i oprost mogu postići samo preko Boga, a ne preko njegovih posrednika. U počecima blaže, a kasnije strože i oštrije, kritizirao je kuriju i papinstvo. Svoju teologiju razvijao je postupno. 1517. godine je objavio čuvenih 95 teza u kojima, između ostaloga, kritizira praksu prodaje oproštajnica. Od tada, pa gotovo za vrijeme cijelog života, Luther je bio u brojnim sukobima sa Rimom, ali i ostalim utjecajnim teolozima onog doba. Širenju njegove teologije doprinio je tisak i mogućnost tiskanja knjiga i drugih spisa. 1521. godine Luther je bio i državni i crkveni izopćenik te je prebačen na sigurnu lokaciju. Taj period se smatra njegovim najkreativnijim i najplodonosnijim razdobljem. Počinje intenzivno razvijati svoju spisateljsku aktivnost te piše mnoge spise, propovijedi, prevodi Bibliju, Novi i Stari zavjet, grčka pisma, što je sve dalo značajan doprinos reformaciji. Ono što se također može zaključiti iz pregleda Lutherova života i njegovih osnovnih teoloških djelovanja jest to da je Luther bio nepokolebljiv, neustrašiv i nepogrješivo siguran u saznanja do kojih je došao, kao i u nauk koji je širio. On je više puta svjesno ulazio u velike rizike po svoju sigurnost, no toliko je duboko vjerovao u sebe i svoje spoznaje da je bez dvojbe činio ono što je mislio da je najbolje za tadašnji duhovni život.