Waldorfska pedagogija Rudolfa Steinera je alternativna pedagoška koncepcija u kojoj vlada suvremena slika o djetetu kao aktivnom i kompetentnom biću. Temelj waldorfske pedagogije je antropozofski duhovni pogled na dijete i svijet. Glavni cilj ove pedagogije je razvoj zdravog, samosvjesnog, kompetentnog i kreativnog djeteta putem odgojnih metoda koje se temelje na biološkom i prirodnom ritmu koji se uvaţava u svim segmentima provoĊenja aktivnosti. Temeljna naĉela waldorfske pedagogije su strahopoštovanje prema duhovnom podrijetlu djeteta, odgoj “onoga što ĉovjek donosi sa sobom“, temperamenti, sedmogodišnja razdoblja, sveobuhvatno shvaćanje, osposobljavanje osjetila i samoodgoj odgajatelja. Iz ovih naĉela je vidljivo kako se u središtu svega nalazi dijete i razvoj njegove individualnosti. Smjena godišnjih doba odreĊuje vrijeme i sadrţaj za odgoj u waldorfskom djeĉjem vrtiću. Osim godišnjeg ritma, u waldorfskom djeĉjem vrtiću prisutan je još i mjeseĉni, tjedni, te dnevni ritam. TakoĊer, tijekom godišnjeg ritma u waldorfskom djeĉjem vrtiću djeca obiljeţavaju pojedine svetkovine po kojima se oblikuje svetkovni stol, slobodna igra, te gestovna igra i gestovno kolo. Najvaţniji element po kojem se waldorfski djeĉji vrtić razlikuje od tradicionalnih vrtića jest prostorno okruţenje i izbor prirodnih materijala za igru. Tijekom tjednog ritma izmjenjuju se razliĉite umjetniĉke i radne aktivnosti, od slikanja pastelnim bojama, modeliranja pĉelinjim voskom, miješenja i peĉenja kruha, crtanja akvarel tehnikom “mokro na mokro“ i aktivnosti ruĉnog rada (šivanje, tkanje, vezenje), kao i euritmije (umjetnost pokreta). Upravo umjetniĉke aktivnosti imaju veliku vaţnost u razvoju estetskog odgoja djece, ali i u razvoju djeĉjih osjetila koja pridonose cjelokupnom djeĉjem intelektu ukljuĉujući kognitivne, moralne, socijalne i emocionalne aspekte.