Potpuno je jasno da Hrvatska nije, kako ga Obolensky naziva, dijelom Byzantine Commonwealth-a. S druge strane, upravo je hrvatsko područje bogato arheološkim nalazima bizantske provenijencije. U tome je presudnu ulogu odigrala blizina dalmatinskih gradova pod vlašću Bizanta, no ovaj rad pokušao je naglasiti i utjecaje koji su dopirali iz susjednih panonskih i balkanskih područja.87 Osim toga, u radu se naglašava i specifična priroda bizantske kulture kao kulture od koje brojni narodu posuđuju i primaju utjecaje. Znanstvenici naših prostora 19. i 20. stoljeća o teritoriju su razmišljali po projekcijama suvremenih granica i nisu dovodili u obzir pretpostavku da bi, recimo, nakit pronađen u grobnici slavenskog ukopnog običaja vrlo lako mogao biti inspiriran bizantskim prototipom.88 Daljnji znanstveni rad tako zahtjeva osvještavanje opisanog modela razmišljanja te revidiranje arheoloških nalaza po novim principima, pogotovo po pitanju umjetničkog obrta perioda seobe naroda. Također, ovaj rad pokušava naglasiti činjenicu da predmeti koje danas označavamo bizantskim/slavenskim zacijelo nisu na taj način bili doživljavani od svojih nositelja te da su kategorije kojima se danas služimo uglavnom nastajale i po par stoljeća kasnije.89 U svrhu ovog posljednjeg, rad je analizirao neke od, u arheološkom diskursu, najzastupljenijih proizvoda zlatarskog obrta na području pogranične Cetinske krajine i pokušao čitatelju ponuditi širu sliku čija se zbivanja manifestiraju na opisanim predmetima i slojevima kulture kojoj pripadaju. Tako ulazimo u analize detalja i tehničke izvedbe nakita što nam omogućava njegovo tipološko, stilsko, ali i kulturno određivanje. Zanimljivo je istaknuti da na nekim nekropolama nailazimo kako na poganske, tako i na kršćanske pogrebne običaje. Sama činjenica da se pripadnici različitih etničkih i vjerskih zajednica pokapaju na istom mjestu ide u prilog nepostojanju toliko rigidnih kategorija koje poznajemo danas. Tako na nekropoli u Ivoševcima bilježimo kontinuitet od antike, preko perioda doseljavanja naroda, do zrelog srednjeg vijeka. Upravo na tom lokalitetu pronađeni su primjerci grozdolikog tipa naušnica koje uglavnom smještamo u horizont poganskih grobalja, a čiju genezu možemo tražiti u mediteranskom kulturnom krugu. Naušnice odličnice iz Trilja koje prema tipologiji spadaju u istu skupinu, značajno se razlikuju od svih poznatih primjeraka na području srednjovjekovne hrvatske države upravo po snopovima pletenica koje im krase kariku. Ovaj je rad ukazao na 87 Petrinec, M. (2014). op.cit., 96. - Obolensky, D. (1971). op.cit. 88 Bollók, Á. (2010). op.cit., 179, 185. 89 Petrinec, M. (2014). op.cit., 95. 39 sličnosti triljskog nalaza primjercima velikomoravskog područja, a posebno je istaknuo činjenicu da su i hrvatska i velikomoravska kultura u ovom slučaju bile u ulozi „kulture primateljice”. Drugim riječima, obje su bile pod utjecajem Bizanta, te nisu jedna na drugu neposredno utjecale. Nadalje, triljski se set ističe i izrazito luksuznom ogrlicom od metalnih jagoda ukrašenih filigranskim nitima, a sličan primjer nalazimo i u golubićkom setu koji se sastoji i od dva para zvjezdolikih naušnica te masivnog prstena s proširenjem na sredini. U slučaju golubićkog seta, ogrlicu krase i privjesci u obliku polumjeseca ukrašeni filigranskim nitima. Govorimo li o elementu jagode u zlatarstvu, potrebno je naglasiti i zavidan broj naušnica i sljepoočničarki s jagodama čiji broj i položaj na karici variraju. Nakon jednostavnih jednojagodnih sljepoočničarki, sljepoočničarke s četiri jagode najzastupljenija su varijacija na prostorima Kneževine Hrvatske. Nadalje, nastavno na motiv polumjeseca, osim u slučaju Golubića, spomenuti oblik pronalazimo i na primjeru trojagodnih sljepoočničarki s lunulom iz groba 29 na Crkvini u Biskupiji. Te se sljepoočničarke, na temelju produkcijskih značajki, pripisuju istočnobalkanskom kulturnom krugu, a tip prstena s okruglom krunom kao što su dva primjerka iz istog groba često bilježimo među novonastalom elitom slavenskih kneževina. Upravo ta rasprostranjenost u točno određenom društvenom sloju govori nam o ulozi materijalne kulture u procesu formiranja i komuniciranja identiteta. Cetinska je krajina u srednjem vijeku tako prostor dinamične razmjene na društvenom, političkom i kulturnom nivou ako je suditi po njezinoj arheološkoj baštini.