Abstract | Industrijsku baštinu Republike Hrvatske potrebno je mapirati, historizirati i zaštititi, te u idealnome slučaju kroz daljnji razvoj događanja revitalizirati. Započeti valja eliminacijom negativnih konotacija u diskursu o socijalističkoj, odnosno poslijeratnoj gradnji, koja je bila i ostaje od velikog značaja za cijelu zajednicu. Građevine koje su, iako ni u vrijeme izgradnje nije manjkalo kritičara, za tadašnje generacije značile napredak, stabilan izvor prihoda i zajedništvo, danas su, u problematičnoj eri privatizacije, ili u potpunosti zanemarene i porušene, ili na samom rubu propadanja. Rad donosi pregled triju različitih vinarija splitskog arhitekta Stanka Fabrisa, nastalih krajem pedesetih, odnosno početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Vinarije u Splitu, Starom Gradu na Hvaru i Drnišu tri su primjera industrijske baštine u različitim stanjima propadanja, iako su dvije, one u Splitu i Starom Gradu, stavljene pod preventivnu zaštitu. No, unatoč formalnoj zaštiti, jasno je da ova zdanja nisu u ništa manjoj opasnosti, a u starogradskom slučaju isto vrijedi i za UNESCO-m zaštićeno Starogradsko polje, uz koje se vinarija nalazi. Drniška vinarija, za razliku od ostale dvije, napuštene 2011. i 2015. godine, još uvijek radi, ali u njenoj su unutrašnjosti vidljiva brojna oštećenja koja upućuju na neizbježnu istu sudbinu. Završni rad nastoji donošenjem postojećeg stanja Fabrisovih vinarija i iznošenjem nekih od prijedloga očuvanja i revitalizacije istih doprinijeti proceduri u kojoj povjesničari umjetnosti, pa i umjetnici sa svojim intervencijama, mogu kroz podizanje javne svijesti učiniti neopisivo mnogo za hrvatsku industrijsku baštinu. |
Abstract (english) | This paper aims to join, or perhaps even start a new line of discourse with regards to post-war industrial architecture and its treatment in Croatia today. Not a lot has been written about the visionary architect Stanko Fabris's accomplishments, which reflect his thorough understanding and application of architectural and design trends of the period. In addition to designing housing complexes and public buildings of refined appearance and high functionality, his work in industrial architecture astounds, to the degree of two of Fabris's wineries in Dalmatia being recognized as cultural heritage. The wineries in Split, Stari Grad and Drnis, however, are in various states of disrepair, and more than formal protection is needed to make sure these magnificent structures remain standing. In this thesis, a detailed evaluation of the sites is given, as well as insights into possible modes of revitalizing the structures in ways that also benefit the local communities. With the passage of time, the stigma around all of that which was created in the spirit of socialism, or simply built in that time, should and is fading, while also segueing into a different struggle brought on by the era of privatization. There is a growing number of platforms today for art historians, and even artists, to use to raise awareness and attempt to redefine the very notion of heritage. |