| Abstract | Usmena je književnost umjetnost riječi koja se već stoljećima odražava na mnogobrojne ljudske naraštaje. Osim što je najstariji te najdugotrajniji oblik umjetničkog stvaranja jezičnim medijem, ona simbolizira svako ljudsko biće gdje najveću domenu postiže osjećajnost. Ta osjećajnost zapečaćena je u mnogim lirskim pjesmama počevši od ljubavnih, obrednih, poskočicama u kolu, uspavankama, šaljivim pjesmama itd., a ona najveća satkana je kroz nastale zapise. U većini kazivanja se odnose na usmenu liriku koja je popraćena usmeno-proznim vrstama te narodnim običajima mjesta Žabljaka kod Livna. Putem vjerske usmene lirike koja se sastoji od molitvenih pjesama, prenja te verificiranih legendi pa sve preko tradicijskih običaja vidljiv je genetski kod našega naroda kroz različita vremena, a to je dragocjena baština. Zapisana kazivanja pružaju svojevrsno putovanje kroz nekadašnji život koji je bio obogaćen raznim narodnim pripovijetkama koje su otovrenijeg, slobodnije te elastičnijeg književnog tipa za razliku od bajki koje su najdulja usmeno prozna vrsta. Opus usmene narodne književnosti je neprocjenjiv i opsežan u tolikoj mjeri da ga je nemoguće cijelog sakupiti na jedno mjesto, ali moguće ga je njegovati i baštiniti, |
| Abstract (english) | Oral literature is an art of words that has been reflected on many human generations for centuries. In addition to being the oldest and longest-lasting form of artistic creation through a linguistic medium, it symbolizes every human being where the greatest domain is achieved by sensibility. This sensitivity is sealed in many lyrical songs, starting with love songs, ritual songs, poskočicama u kolu, lullabies, humorous songs, etc., and the greatest one is woven through the resulting records. Most of the narrations refer to oral lyric poetry, which is accompanied by oral-prose types and folk customs of the town of Žabljak near Livno. Through religious oral lyrics consisting of prayer songs, chants and verified legends, all through traditional customs, the genetic code of our people is visible through different times, and that is a precious heritage. The written narratives provide a kind of journey through the former life, which was enriched with various folk tales that are more open, freer and more elastic literary type, unlike fairy tales, which are the longest oral prose genre. The opus of oral folk literature is invaluable and extensive to such an extent that it is impossible to gather it all in one place, but it is possible to nurture and inherit it. |
