| Abstract | Nizozemska istočnoindijska kompanija, jedna od najvećih prekomorskih kompanija 17.
stoljeća, nastaje 20. ožujka 1602. godine kao rezultat ujedinjenja šest konkurentskih kompanija
koje će zajedničkim snagama nastupiti na azijskom tržištu i pokoriti portugalski monopol nad
trgovinom začina. Kompaniji je od strane nizozemske vlade odobreno pravo na monopol u
trgovanju sa zemljama istočno od rta Dobre Nade, pravo na proglašavanje ratova i primirja, te
pravo na diplomaciju s istočnim vladarima. Uspješnost Nizozemske istočnoindijske kompanije
postati će očita već u prvoj polovici sedamnaestog stoljeća. U samo četrdesetak godina nakon
formiranja postaviti će se kao opasni konkurent Portugalu na tržištu začina, osigurati će
značajan udio u indonezijskoj trgovini začina i povećati će svoju sferu utjecaja na skoro svaku
luku u Aziji. Kompanija će postati prototip današnjih modernih društava s ograničenom
odgovornošću. Takav način organiziranja omogućiti će uspješnu prekooceansku trgovinu i
minimizirati će rizik od novčanog gubitka u slučaju neuspjeha ekspedicije. Tijekom čitavog
postojanja kompanija je poduzela preko četiri tisuće i osamsto ekspedicija, ploveći sa više od
milijun ljudi preko Indijskog oceana. Bila je intenzivnije uključena u unutarazijsku trgovinu
nego bilo koja druga kompanija, te je postala najvažniji posrednik za razmjenu zlata i srebra
diljem Azije u 17. stoljeću. Osim trgovanja na europskom kontinentu, kompanije je izvozila i
bengalski opijum u Bataviju, kineski porculan u Cejlon, cejlonski čaj i slonovaču u Indiju,
indijski tekstil na indonezijska otočja te indonezijske začine na Filipine. Ubrzo nakon što je
doživjela svoj vrhunac 1670-tih godina, započinje postepeno opadanje moći uzrokovano
stagnacijom s kineskim i japanskim tržištem, promjeni potražnje na europskom tržištu, jačanju
konkurencije i problemima unutar Nizozemske Republike. Kompanija će službeno prestati
postojati nakon isteka povelje 31. prosinca 1799. godine. |
| Abstract (english) | One of the largest overseas companies of the 17th century, the Dutch East India Company,
was formed on March 20, 1602 as a result of the unification of six competing companies.
Together, they would join forces in the Asian market and conquer the Portuguese monopoly in
spice trade. The company was granted by the Dutch governments the right to impose a
monopoly in trade with all the countries east of the Cape of Good Hope, the right to declare
wars and truce, and the right to a negotitate diplomacy with the eastern rulers. The success of
the Dutch East India Company will become apparent as early as the first half of the seventeenth
century. In just forty years after its formation, it will position itself as a serious competitor to
the Portuguese in the spice market,it will ensure a significant share in Indonesian trade and will
increase its sphere of influence on almost every port in Asia. The company will become the
prototype of today’s modern limited liability companies. This type of organizing will enable
successful overseas trade and minimize the risk of monetary loss in case of expedition failure.
Throughout its existence, the company has undertaken over four thousand and eight
expeditions, carrying a total of about one million people across the Indian Ocean. Dutch East
India Company was more intensively involved in intra-Asian trade than any other company,
and soon became the most important intermediary for the exchange of gold and silver
throughout Asia in the 17th century. In addition to trading with the Europe, the company also
exported Bengali opium to Batavia, Chinese porcelain to Ceylon, Ceylon tea and ivory to India,
Indian textiles to the Indonesian islans and Indonesian spices to the Philippines. Shortly after it
reached its peak in the 1670s, a gradual decline in power began, caused by stagnation with the
Chinese and Japanese markets, changing demand in the European market, increasing
competition, and problems within the Dutch Republic. The company would officially cease to
exist after expiration of charter on December 31, 1799. |
