Abstract | Aby Warburg je gotovo čitav svoj život posvetio dugotrajnim, temeljitim i zaista
iscrpnim istraživanjima. Njegova kompleksna i eklektična razmišljanja o umjetnosti
karakteristična su za sva njegova djela, no ponajviše za rad Bilderatlas Mnemosyne. Iako je
riječ o jednom enormnom i nedovršenom istraživanju, Bilderatlas Menmosyne je i samo po sebi
djelo koje je bilo tema mnogih istraživanja kroz različite povijesne periode. Unatoč tomu, ono
još uvijek uvelike ostaje obojeno misticizmom. Upravo ta činjenica Warburgove neshvatljivosti
i enigmatičnosti njegovog projekta čini njegov sveukupni doprinos još vrjednijim jer djela nisu
realizirana unificiranim jezikom i tokom misli koji je takoreći razumljiv na prvo čitanje ili
promatranje. Bilderatlas Mnemosyne zapravo je pokušaj materijalizacije Warburgove misli.
Kako se ista razvijala novim istraživanjima i projektima, tako se razvijao i sam Atlas, stoga se
može reći da je djelo izrazito promjenjivog karaktera te da je zamišljeno kao work in progress.
Njime Warbug ističe glavne smjernice svojih istraživanja i proučava gradaciju superlativa
ljudskog izražavanja putem koncepta formula patosa. Iako eksplicitnu definiciju tog pojma,
Warburg nikada nije dao, pathosformel je dio gotovo svih njegovih istraživanja te je po njima
moguće deducirati njegovo značenje. Kao najvažniji pathosformel mora se istaknuti
Warburgova nimfa, mnogo puta spomenuta u ovom radu. Ona uistinu jest topos u stvaranju
formule patosa. Ona je za njega snaga duha i emocije koja se transformira i pojavljuje u raznim
oblicima – ponekad kao radosna, rasplesana, živa i lijepa, a ponekad u boli, očaju i beznađu.
Isto vrijedi i za druge formule patosa, poput Orfeja, spomenutog ranije, koji može biti korišten
za sve prikaze koji nose konotacije smrti, nasilja i ubojstva.120 Na ovaj se način kroz projekt
Bilderatlas Mnemosyne problematizira i potkrepljuje sintagma nachleben der antike čiji opseg
značenja, prijevodi i konkretno značenje do danas bune istraživače i potiču stalne polemike.
Osim Warburgovih kovnica, ovaj je projekt instrumentalizacija njegove ikonološke metode.
Brojne ploče Atlasa potkrepljene su tekstovima manuskripta te dokazima o evoluciji određenih
prikaza migracijom istih među društvima i kulturama. Prikvačenim sadržajem na pločama
pokazuje smjer dedukcije misli ka tumačenju značenja određenih prikaza, simbola ili motiva,
poput astroloških motiva i znakova zodijaka koji su stari koliko i prvo pismo.
Što je to u antičkoj kulturi i umjetnosti što toliko privlači i zanima renesansnog čovjeka
i potiče ga na korištenje istih elemenata?121 Zbog čega čovjek, iako poznaje, razumije, tumači i
živi život i svijet koji ga okružuje na racionalan način, žudi za iracionalnim i magičnim? Samo
su neka od pitanja na koja je Warburg pokušao dati odgovor. Je li u tomu uspio ili ne teško je
zasigurno reći. Za nadati se da će odgovore dati dalja istraživanja novih znanstvenika koji će
svoje radove temeljiti na ostavštini Aby Warburga. |