| Abstract | Dalmacija je jedna od glavnih regija današnje Republike Hrvatske, a prostire se na području
četiriju najjužnijih županija: Zadarska, Šibensko kninska, Splitsko dalmatinska i Dubrovačk o
neretvanska. U prošlosti je obuhvaćala znatno veći teritorij, točnije od 812. godine i mira u Aachenu
označava samo uzak pojas uz istočnojadransku obalu. Dalmacija je regija dvaju narječja, štokavskog
pretežito u unutrašnjosti i čakavskog u priobalnim mj estima i na otocima. Razlike između obale i
unutrašnjosti nisu samo dijalektološke i geografske, nego su prije svega u mentalitetu, kulturi i načinu
života njihovih stanovnika. Posljednjih gotovo sedamdeset godina, usporedno s modernizacijom i
prodorom zap adnjačke kulture, izražene su tendencije da se pojam dalmatinstva (najkraće rečeno,
dalmatinskog identiteta) počinje vezivati gotovo isključivo uz primorski i mediteranski ambijent
općenito, a znatno manje uz kontinent i unutrašnjost. To je osobito vidljiv o u organizaciji festivala,
napose Splitskog koji je i tema ovog rada, a koji je nastao po uzoru na talijanski festival u Sanremu.
Splitski je festival uvelike pridonio
brendiranju Dalmacije kao regije sunca, mora, žala i ostalih vezanih
motiva pa nije ni čudo da su spomenuti motivi među najzastupljenijima. U promatranom korpusu
pjesama za ovaj rad (izvedbe na Festivalu 1962 1992) najzastupljeniji motivi su: barka, galeb,
kamen/stijena, kala, klapa, luka, more, pjesma/pjevati/pjevanje, sunce, vino i žal . Sv e navedeno temeljni
su motivi na kojima počiva prikaz Dalmacije u glazbi, ali i popularnoj kulturi općenito te se na njima
gradi dalmatinstvo , odnosno osjećaj dalmatinskog identiteta. Izvođači koji su desetljećima promovirali
dalmatinstvo u svojim pjesmama (a što je prikazano i u ovom radu) su svakako Zdenka Vučković, Ivo
Robić, Toni Kljaković, Miro Ungar, Tereza Kesovija, Mišo Kovač, Milo Hrnić, Đorđi Peruzović, Đani
Maršan i dr. |
| Abstract (english) | Dalmatia is one of the main regions of today's Republic of Croatia, and it covers the territory
of the four southernmost counties: Zadar, Šibenik Knin, Split Dalmatia and Dubrovnik Neretvan. In the
past, it encompassed a much larger territory, more precisely from the year 812, and the peace in Aachen
marks only a narrow strip along the eastern Adriatic coast. Dalmatia is a region of two dial ects,
Štokavian mainly in the interior and Chakavian in coastal places and on the islands. The differences
between the coast and the interior are not only dialectical and geographical, but above all the mentality,
culture and way of life of their inhabitan ts. In the last almost seventy years, in parallel with the
modernization and penetration of Western culture, there have been expressed tendencies that the term
Dalmatianness (in short, Dalmatian identity) begins to be associated almost exclusively with the coastal
and Mediterranean environment in general, and significantly less with the continent and interior. This is
particularly visible in the organization of the festival, especially the Split festival which is the subject of
this paper, and which was mod eled after the Italian festival in Sanremo.
The Split festival greatly contributed to the branding of Dalmatia as a region of sun, sea, grief and other
related motifs, so it's no wonder that the aforementioned motifs are among the most represented. In the
observed corpus of songs for this work (performances at the Festival 1962 1992), the most represented
motifs are: boat, seagull, stone/rock, kala, klapa, port, sea, song/sing/singing, sun, wine and grief . All
of the above are the fundamental motifs on whic h the representation of Dalmatia in music, but also in
popular culture in general, is based, and on which Dalmatianism, or the feeling of Dalmatian identity, is
built. Performers who promoted Dalmatianness in their songs for decades (which is also shown in this
work) are certainly Zdenka Vučković, Ivo Robić, Toni Kljaković, Miro Ungar, Tereza Kesovija, Mišo
Kovač, Milo Hrnić, Đorđi Peruzović, Đani Maršan and others. |
