U literaturi se može pronaći mnogo različitih definicija darovitosti koji darovitost vide iz različitih perspektiva. Jedino što im je svima zajedničko jest to da darovitog učenika definiraju kao dijete visokorazvijenih sposobnosti. S obzirom na to da je odgojno-obrazovni proces prilagođen učenicima prosječnih sposobnosti, važno je poznavati jedinstvene potrebe i osobine darovitih učenika i na temelju toga prilagoditi različite metode rada, kao što su individualni rad, rad u skupinama, suradničko učenje, problemsko učenje, njihovim mogućnostima. Osim tradicionalnih metoda rada, u novije vrijeme u obrazovanju darovitih javlja se mogućnost primjene tehnologije koja treba imati pet ciljeva – nezavisno, individualizirano, interaktivno, interdisciplinarno i intuitivno učenje. Korištenje obrazovnih tehnologija u obrazovanju darovitih učenika ima mnogobrojne prednosti – povećava kvalitetu nastave, omogućuje lakše ostvarenje ishoda učenja i omogućuje darovitom učeniku da napreduje brzinom koja mu odgovara, a najčešće se govori o primjeni računala. Računalo u obrazovanju darovitih potiče nezavisno učenje, pruža im izazove, omogućuje im da samostalno istražuju, budu aktivni sudionici u procesu učenja i poučavanja, dublje i šire istražuju teme koje ih zanimaju, da organiziraju, analiziraju i sintetiziraju velik broj informacija, da budu kreativniji, da razviju sposobnost mišljenja višeg reda i da razviju sposobnost rješavanja problema. Računalo u obrazovanju darovitih je moguće koristiti na način da se koriste različite vrste računalnih igara, tutorijali, obrazovni računalni programi, računalne simulacije i računalno programiranje koji darovitim učenicima pružaju mogućnost rješavanja zadataka na nov i uzbudljiv način koji im dopušta da u potpunosti razviju svoj potencijal