Sa sigurnošću se može reći da je stres neodvojivi dio suvremenog života, no činjenica da je ovaj konstrukt postao uobičajenom pojavom ne umanjuje važnost istraživanja njegovih efekata na različite segmente ljudskog života, kao ni njegovu ozbiljnost, stoga ga ne treba trivijalizirati (Deater-Deckard, 1998). Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi na koji način percipirani stres roditelja, kao i specifični izvori stresa, objašnjavaju kvalitetu roditeljstva. Budući da je kvaliteta roditeljstva jako širok pojam, u ovom se istraživanju ona definirala kao kvaliteta subjektivnog doživljaja roditeljstva promatrana kroz roditeljsku samoefikasnost i roditeljsko zadovoljstvo. Provedeno je istraživanje u kojem je sudjelovalo 345 roditelja djece u dobi od 0 do 10 godina, a korišteni su Upitnik općih podataka, Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS-21), Upitnik izvora i intenziteta roditeljskog stresa i Upitnik roditeljskog doživljaja kompetencije. Rezultati su pokazali da roditelji generalno doživljavaju blagi stres. Najintenzivnijim izvorima stresa roditelji su procijenili ograničenja roditeljske uloge, odnos sa supružnikom i vezanost za dijete, a najmanje intenzivnim pokazala su se neispunjena očekivanja. Rezultati također sugeriraju da su roditeljsko zadovoljstvo i roditeljska efikasnost umjereno negativno povezani. Svi su izvori roditeljskog stresa, osim zdravlja, umjereno negativno povezani s roditeljskim zadovoljstvom. Ukupan rezultat roditeljskog stresa umjereno je negativno povezan s roditeljskim zadovoljstvom, a viša dob roditelja povezana je s višim roditeljskim zadovoljstvom. Rezultati upućuju i na to da su svi izvori roditeljskog stresa, osim zdravlja i nekompetencije, nisko pozitivno povezani s roditeljskom efikasnosti. Istraživanjem se pokazalo i da niže razine stresa i discipliniranja te više razine komuniciranja s djetetom doprinose višim razinama roditeljskog zadovoljstva, a višim razinama roditeljske efikasnosti doprinose više razine discipliniranja i niže razine komunikacije s djetetom.