Sažetak | Kultura predstavlja pretvorbu i usavršavanje kako duhovnih tako i materijalnih dobara. Ona oplemenjuje svakog čovjeka koji dolazi u kontakt s njom, tjerajući ga da pokaže svu svoju dobrotu, humanost i ljudskost. Istodobno, kultura je i stvaralački proces na kojeg utječe čovjek svojim djelovanjem. „Baština je ukupnost iz prošlosti sačuvanih i njegovanih kulturnih dobara. Njena glavna značajka je čuvanje i njegovanje svega onoga što su nam naši preci ostavili, kao kulturu, tradiciju, zavičajnu mudrost. Svako područje na svijetu posjeduje baštinu. Ona bi trebala predstavljati temelj zajednice, ali isto tako i bit čvrsta veza sa prošlošću“ (Anić, 1991; 84-86).
U buđenju svijesti i želje za očuvanjem kulturne baštine jednog naroda ključnu ulogu ima obrazovanje tj. cjelokupni školski sustav, ali i obitelj te društvo u cjelini. Čovjek se ne rađa svjestan kulture i kulturnog nasljeđa, nego uči i upija ono što ga okružuje. Dijete u svojim prvim godinama uči i doživljava svijet oko sebe i ako je u tim godinama okruženo poticajnim kulturnim sadržajima, velika je mogućnost da će postati čovjekom koji cijeni, voli i doživljava „ svoje“, ali isto tako poštuje „tuđe“. S vidika međusobnog razumijevanja i komuniciranja, te multikulturalnih veza sadržaji kulturne baštine mogu pridonijeti promjeni mišljenja i predrasuda o stanovnicima drugih naroda. Učenik ne samo da usvaja specifična znanja o drugoj kulturi nego ta znanja uspoređuje s vlastitom kulturom.
Ovaj rad se bavi promišljanjem baštine u kontekstu odgojno-obrazovnog djelovanja s naglaskom na humanom, kreativnom i kognitivnom značenju odnosa baštine i odgoja, gdje je od osobite važnosti u radu s djecom i mladima poticati istraživačko i stvaralačko komuniciranje s baštinom, uz čiju pomoć dijete postaje aktivni sudionik u svojemu društvenom okružju te time i kompetentno za uključivanje u svoj životni prostor. Kulturna baština s kojom bi djeca i mladi trebali biti u kontaktu i komunikaciji iznimno je poticajna za razvoj njihovih cjelokupnih životnih potencijala i takvi su sadržaji nužni u kvalitetno vođenoj nastavi likovne kulture. U svijetu kojega prati ambivalentan proces globalizacije u političkim, gospodarskim i socijalnim sferama uočava se velika potreba odgoja i obrazovanja djece na sadržajima baštine kako bi postala svjesna osobnosti i ljepote prostora na kojem žive u svrhu budućeg razvoja na ovim prostorima.
2
Upravo je Likovna kultura jedan od predmeta u kojem bi se, na visokoj razini edukacije, moglo govoriti o nacionalnoj i svjetskoj kulturnoj baštini, predmet u kojem mnogobrojni baštinski sadržaji nude raznovrsne mogućnosti ostvarivanja kreativnosti i izražavanja djece likovnim radovima. Istodobno, korištenjem tih sadržaja u nastavi likovne kulture u djece se razvija osjećaj pripadnosti zajednici, osobni identitet i ljubav prema vlastitoj kulturi i nasljeđu što nam i jest jedan od mnogobrojnih ciljeva odgoja i obrazovanja.
S ciljem da se utvrdi kvaliteta i kvantiteta upotrebe motiva kulturne baštine u nastavi predmeta likovna kultura, od 1. do 4. razreda osnovne škole, provedeno je istraživanje na učiteljima razredne nastave s područja Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije. |