Područje današnjeg grada Kaštela predstavlja kolijevku hrvatske povijesti izraslu na antičkoj i ranokršćanskoj baštini, a potvrdu te činjenice nalazimo u kaštelanskoj povijesnoj onomastici. U ovome se radu na temelju arhivskoga istraživanja opisuje i analizira povijesna antroponimija Kaštela, pa je tako korpus na kojem je istraživanje temeljeno prikupljen iz arhivskih izvora i to prvenstveno iz matičnih knjiga, ali i iz nekih objavljenih radova. Uvodni dio sadrži povijesno-geografske značajke kaštelanskoga područja te kratak opis karakteristika kaštelanskih govora nakon čega slijedi i opis izvora iz kojih je građa ekscerpirana te analiza grafijskih uzusa u arhivskim izvorima pisanim na talijanskom jeziku. U poglavljima koja slijede analiziraju se imena prve, druge i treće determinacije. Antroponimijska građa, to jest imena svih triju determinacija, klasificiraju se na tvorbenoj i semantičkoj razini, a pri opisu korpusa u obzir su uzeti i aloglotski i dijalektalni elementi kao rezultat višestoljetnih hrvatsko-romanskih etnojezičnih prožimanja na ovim prostorima. Aloglotski i dijalektalni elementi posebice su izraženi u korpusu nadimaka, što je i bilo očekivano s obzirom na činjenicu da je ova antroponimijska kategorija, zbog velikog broja nadimaka nastalih procesom onimizacije apelativa, najbliža općem leksiku. Ime se definira kao sociolingvistički znak, pretpostavljajući da antroponimi osim što odražavaju obilježja jezika, a posebice lokalnog narječja, odražavaju i obilježja društveno-povijesnog konteksta. Stoga su pri obradi antroponima u obzir uzeti i izvanjezični čimbenici koji su utjecali na njihov izbor, distribuciju i frekventnost u pojedinom vremenskom razdoblju, a koji između ostalog omogućuju analizu funkcije imena u jeziku. Nadalje, temeljem usporedbe prezimenskih likova potvrđenih u arhivskim izvorima od 16. do 18. stoljeća i detaljne tvorbeno-motivacijske analize kaštelanskog prezimenskog fonda 19. stoljeća ustanovljen je korpus kaštelanskih prezimena, to jest prezimena zapis kojih seže najmanje 150 godina u prošlost, a koja su i danas zabilježena u kaštelanskom prezimenskom fondu. Na taj su način postavljeni temelji budućim istraživanjima kaštelanskog antroponimikona sa svrhom utvrđivanja razlika nastalih uslijed migracija i intenzivnog naseljavanja kaštelanskog područja u posljednjih nekoliko desetljeća. Naposlijetku, potvrđeno je da kaštelanska antroponimija unutar hrvatske antroponimije predstavlja osobitosti i to u svome prezimenskom fondu kojeg odlikuje prvotna posesivna tvorba na -ov/-ev i -in.