Ovaj rad je prožet temom nasilja u dječjoj književnosti. Prvi dio uvodi u koncept dječje književnosti i stjecanje iskustava kroz književnost koja uključuju čitanje knjiga, način govora i izražavanje. Bajka je jedan od najstarijih oblika dječje književnosti u kojoj su razni čudni likovi uklopljeni u stvarne događaje na maštovit način. Djeca se prvi put susreću s ovim oblikom književnog djela, što omogućava utjecanje na njihovo obrazovanje i razmišljanje. Nasilje također može biti prisutno u literaturi i dokazano je štetno za mlade čitatelje. Kritičari su podijeljenog mišljenja o utjecaju bajki na djecu i elementima nasilja u njima. Neke od najpoznatijih bajki sadrže mnoge elemente nasilja, kao što su Crvenkapica, Ivica i Marica, Pepeljuga, Snjeguljica ili Uspavana ljepotica. Osim ovih, postoje brojna druga djela koja sadrže elemente nasilja koji mogu izravno ili neizravno utjecati na dječje razmišljanje. Općenito se može reći da bajke obično završavaju sretno i da nema čvrstih dokaza da na bilo koji način negativno utječu na dijete.

This paper is permeated with the topic of violence in children's literature. The first chapter introduces the concept of children's literature and gaining experience from literature which includes reading books, manner of speech and expression. The fairy tale is one of the oldest forms of children's literature in which various strange characters are embedded into real event in an imaginative manner. Children first encounter this form of literary work which enables me to affect their education and thinking. Violence in literature may also be present, thus proving harmful for young readers. Critics have divided opinions on the impact of fairy tales on children and elements of violence in them. Some of the most famous fairy tales contain many elements of violence, such as Little Red Riding Hood, Hansel and Gretel, Cinderella, Snow White or Sleeping Beauty. Apart from these, there are numerous other works containing elements of violence that may directly or indirectly influence children's thinking. But in general it can be said that fairy tales usually end happily, and that there is no firm evidence that they in any way adversely affect the child population.