Ovaj rad govori o povijesnom razvoju hrvatskoga jezika u drugoj polovici 20. stoljeća, posebno za vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Prvi dio rada obuhvaća razdoblje prve polovice 20. stoljeća i razvoj hrvatskoga jezika unutar višenacionalne zajednice, monarhističke Jugoslavije ili Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Područje jezika za vrijeme prve Jugoslavije obilježeno je snažnim jezičnim nasiljem koje se nastavilo i u drugoj Jugoslaviji, osnovanoj 1945. U ovom su radu prikazana nastojanja jugoslavenskih unitarista da iskoriste hrvatski jezik kao moćno oružje u svrhu umanjivanja vrijednosti jednoga naroda te borbe protiv jezične i nacionalne autonomije. Posebno je analiziran Novosadski dogovor kao simbol velikosrpske jezične politike i Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika kao simbol otpora jezičnom nasilju. Također, u radu se spominje i važnost sociolingvističkih faktora u diferencijaciji dvaju jezika te štetnost utjecaja političkih institucija na samostalan razvoj jezika.

This paper discusses the historical development of the Croatian language in the second half of the 20th century, especially during the Socialist Federal Republic of Yugoslavia. The first part covers the period of the first half of the 20th century and the development of the Croatian language within the multinational community, monarchist Yugoslavia and the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes. The area of language, during the first Yugoslavia, was marked by strong linguistic violence that continued in the second Yugoslavia, founded in 1945. This paper presents the efforts of the Yugoslav unitarists to use Croatian language as a powerful weapon for the purpose of diminishing the value of a nation and to fight against national and linguistic autonomy. Novi Sad Agreement has been especially analyzed, as a symbol of the greater-serbian language policy, as well as the Declaration on the name and position of the Croatian language, as a symbol of resistance to linguistic violence. Also, the paper analyzes the importance of sociolinguistic factors in differentiating the two languages and the harmful effects of political institutions on the independent development of language.