| Sažetak | Cijepljenje ili aktivna imunizacija je postupak unošenja specifičnog antigena u organizam koji pospješuje razvoj specifične obrane prema uzročnicima zaraznih bolesti. Temelji na kojima se razvilo cjepivo postavljeni su već u razdoblju stare Grčke, a u daljnjem razvoju cjepiva, ističe se 1796. godina kada je engleski liječnik Edward Janner otkrio cjepivo protiv velikih boginja. U Hrvatskoj je 1791. dr. Hadvig prvi put primijenio cjepivo protiv velikih boginja. Organizirani program cijepljenja u Republici Hrvatskoj uveden je 1948. godine, a danas je obvezno cijepljenje protiv sljedećih zaraznih bolesti: tuberkuloze, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka, rubeole, hepatitisa B te Haemophilius influenzae tip B. Osim programa obveznog cijepljenja, postoji i prošireni program cijepljenja u kojem je predloženo cijepljenje protiv ostalih zaraznih bolesti. Za potrebe izrade ovoga diplomskoga rada provedeno je istraživanje u kojem su sudjelovali studenti od prve do pete godine Učiteljskog studija Filozofskog fakulteta u Splitu. Instrument istraživanja bila je anketa kojom su se ispitivali stavovi studenata o obveznom cijepljenju. Prije samog istraživanja, postavljene su dvije hipoteze. Prva hipoteza odnosila se na razinu procijepljenosti studenata, a pretpostavljeno je da je velika većina studenata cijepljena prema Pravilniku o obveznom cijepljenju u Republici Hrvatskoj. Drugom hipotezom pretpostavljeno je da će studenti imati dominantno pozitivan stav o cijepljenju. Prva hipoteza je potvrđena, a druga djelomično. Studenti imaju samo negativan stav o stupnju informiranosti roditelja/skrbnika o djelovanju cjepiva, no u većoj mjeri vjeruju kako je cijepljenje najsigurniji oblik zaštite od zaraznih bolesti. O pozitivnom stavu studenata najviše svjedoči podatak kako 76% ispitanika namjerava cijepiti vlastitu djecu u budućnosti, a 68% ih smatra kako cijepljenje treba biti obvezno. Studenti smatraju da razina informiranosti roditelja o cijepljenju, kao i o prednostima i nedostacima cjepiva nije dovoljna te smatraju kako bi Zdravstveni sustav u Republici Hrvatskoj trebao više informirati roditelje o cijepljenju. O povezanosti cjepiva i autizma, studenti uglavnom nisu imali odgovor, dok trećina studenata ipak smatra kako su cjepiva povezana s nastankom alergija. Najveći medicinski uspjeh 20. stoljeća je upravo cijepljenje i njime je spašeno više života nego bilo kojom drugom medicinskom intervencijom u povijesti. Cijepljenje je 47 najsigurniji oblik zaštite iako se često spominje u negativnom kontekstu. Osvješćivanje važnosti provedbe obveznoga cijepljenja, posebice roditeljima, ali ionima koji će to tek postati je imperativ u današnjem suvremenom svijetu. Cjepiva imaju nuspojave, ali su one uglavnom blage, prolaze spontano, a vrlo rijetko kao i neki lijekovi mogu biti ozbiljne i ostaviti trajne posljedice. Ne postoje znanstveni dokazi o povezanosti autizma i cjepiva, najveće dileme vezane za cijepljenje, stoga je nužno prvenstveno provoditi dobru informiranost ljudi kako savjetovanjem s liječnikom, tako i medijskim putem koji u današnje doba digitalizacije ima neupitan utjecaj na svijest i mišljenje pojedinaca. Korist od primjene cjepiva, uz postojeće nesavršenosti i ograničenja još uvijek nadmašuje potencijalne rizike. Poboljšanjem informiranosti o svrsi cijepljenja povećat će se dobrobit i zaštita kako djece tako i cijele zajednice. |
| Sažetak (engleski) | Vaccination or active immunization is a method of introducing a specific antigen in an organism that enhances the development of a specific defence against the pathogens of contagious diseases. The foundations on which the vaccine developed were already in the old Greek period. In further development of the vaccine, it is highlighted in 1796 when British physician Edward Janner discovered a vaccine against large pups.In 1791, in Croatia, dr. Hadvig first applied a vaccine against large pups. The organized vaccination program in the Republic of Croatia was introduced in 1948 and is now mandatory vaccination against the following contagious diseases: tuberculosis, diphtheria, tetanus, measles, pedriatric paralysis, mumps, rubella, hepatitis B and Haemophilius influenzae type B. Apart from the mandatory vaccination program, there is an extended vaccination program where vaccination against other infectious diseases is suggested. For the purposes of this graduate thesis, a study was conducted involving the students from the first to the fifth year of the Teachers College at the Faculty of Philosophy in Split. The research instrument was a survey that questioned students' attitudes about mandatory vaccination. Before the research, two hypotheses have been put forward. The first hypothesis referred to the level of vacctination of students, and it was assumed that the vast majority of students were vaccinated according to the Ordinance on compulsory vaccination in the Republic of Croatia. By the second hypothesis it is assumed that students will have a dominant positive attitude about vaccination. The first hypothesis is confirmed and the other is partially validated. Students have only a negative attitude towards the level of information of the parent / guardian about the effect of the vaccine. Students are more likely to believe that vaccination is the safest form of protection against contagious diseases. About the positive attitude of students is most testimony to the fact that 76% of respondents intend to vaccinate their own children in the future, and 68% think that vaccination should be mandatory. Students consider that the level of parents' information about vaccination as well as the advantages and disadvantages of the vaccine is insufficient and they believe that the Health System in the Republic of Croatia should more inform the parents about vaccination. 49 About the connection between vaccine and autism, students did not generally have the answer, while the third of students considered the vaccine associated with the onset of allergies. Vaccination is considered to be the greatest medical success of the 20th century and has saved more lives than any other medical intervention in history. Often referred to in a negative context, it is still the safest form of protection from contagious diseases. Imperative in today's modern world is gretaer awareness of the importance of compulsory vaccination, especially for parents, but also for those who are just about to become parents. Vaccines have side effects, but they are mostly mild, spontaneous, and very rarely, as some medications can be serious and leave permanent consequences. There is no scientific evidence of the connection between autism and the vaccine, the biggest dilemma about vaccination, and it is therefore essential to carry out the good informedness of people through consultation with the physician and the media that in today's digitalization has an unquenchable influence on the consciousness and opinion of individuals. A vaccine application, along with existing imperfections and limitations, still outweighs the potential risks. Well-being and protection of children as well as the whole communtiy will be increased by improving information on the purpose of vaccination. |
