Sažetak | Autor u ovom radu iznosi temelje metafizičke nauke o transcendentalima, sa željom da istraži svu puninu bića i njegova bivstovanja. Pri tome se fokusira na djela hrvatskih tomista poput: Hrvoja Relje, Antuna Bauera, Josipa Stadlera i Miljenka Belića. Istraživanje rada, započinje sa promatranjem pojmova "stvar" i "nešto", za koje se ne može tvrditi da su transcendentali u punom smislu. U nastavku, za "jedno" i "nešto" tvrdi da im je temeljna odrednica neka negacija, bilo ona koja se odnosi na unutarnju podijelu, ili na indentičnost neke stvari sa drugom. Za transcendental "istine", pokazalo se ključno, slaganje uma i stvari što pretpostavlja da u stvarima postoji spoznatljivi sadržaj s kojim se um izjednačuje. Tako većina citiranih autora, istinu dijeli na ontološku i logičku, kod koje je prva preduvjet za potonju. "Dobro" se odnosi na volju, točnije radi se o vlastitosti bića kao bića, u odnosu prema volji koja ga može poželjeti. Stoga se tvrdi da ga neko biće posjeduje u mjeri kojoj je isto poželjno. Treći transcendental, koji se u ovom radu spominje u bitnoj svezi s voljom, jest onaj ljepote. Ona kao "nešto što je ugodno za promatranje", obuhvaća karakteristike "dobrote" i "istine", sukladno tome, lijepo, obuhvaćajući i um i volju, odnosi se s cijelim duhom te za posljedicu ima uzrokovanje ugode i sviđanja. Posljedni transcendental s kojim se autor bavi, jest onaj "dinamičnosti", koji u biću otkriva unutarnji i vanjski dinamizam. Kroz proučavanje transcendentala, moguće je steći uvid u tek manji dio čuvene "philosophiae perennis – vječne filozofije, koja je kroz ostavištinu sv. Tome Akvinskog i generacija tomista obogatila kompletni korpus filozofije. |
Sažetak (engleski) | In this paper, Author explains basic metaphysical thoughts concernig medieval "transcendentals", trough works of modern Croatian Tomist's like Hrvoje Relja, Antun Bauer, Josip Stadler and Miljenko Belić. That insight into the transcendentals, given to us by medieval philosophy, allows us to further explore the fullness of being. In this study, first thing that author has discovered is the fact that "res" and "something" were not transcendental in the full sense. "Res" does not express some property of being, but is another name that is given to a being (not on basis of the Being), and as such cannot be transcribed to God. The "one" and "aliquid" add some negation to the beings. "Unity" denies the internal division of each being, and "alquid" negates the identity of one thing with others. Truth, goodness, and beauty are intellectual, not real relations that are accidental to being. This intellectual relation is directed toward "mind" and "will". When we talk about "good", we claim that some being is good, to the extent that it is desirable. Trough metaphysical observation philosophers have established, that everything that "is", is "good". Therefore it is clear, that a being, to the extent that it possesses the "Being", is also good. In the case of "truth," Croatian Tomists maintain opinion, that truth manifests itself in the act of "correspondence of reason with the subject". Therefore, just as it was the case with "good", the "truthfulness" of a being depends on the extent of its Being. Finally, "beauty", according to most authors, captures the characteristics of both "goodness" and "truth," accordingly, beauty, encompassing both "mind" and "will", relates to the whole spirit, and results in the feelings of pleasure and liking. In the last part of the paper, author mentions one specific "transcendental", that can be found in the works of Miljenko Belić - "dynamism". Studying the transcendentals in Croatian philosophical textbooks, author has had opportunity to scratch only a small portion of the famous "philosophia perennis - eternal philosophy", which elevated Western thought to, still unmatched intellectual heights, and which left many philosophers on still ongoing metaphysical journey of exploration. |