Ovaj rad bavi se Tridentskim koncilom kao jednim od najvažnijih događaja u povijesti novovjekovne Katoličke crkve i kao vrhuncem protureformacijskog pokreta i Katoličke reforme. U prvom djelu rada navodi se koji su to događaji, ali i društveni i religijski fenomeni (prije svega protestantska reformacija) primorali Katoličku crkvu na obnovu, koja će svoj vrhunac doživjeti upravo na Tridentskom koncilu. Nadalje se govori o pred tridentskim obnoviteljskim nastojanjima koja su uhvatila korijenja na području Italije, a napose na području Španjolske nakon čega se govori i o kompleksnoj političkoj situaciji u 1520-im i 1530-im koja nije omogućavala sazivanje koncila. Središnji dio rada iznosi prikaz rada Tridentskog koncila podijeljenog u njegove tri faze zasjedanja te njegove najvažnije doktrinarne i reformske dekrete. Zadnje poglavlje ovog rada bavi se pitanjem provedbe posttridentske crkvene reforme na najvišim i najnižim razinama crkvene vlasti, te se na primjeru dijecezanskih sinoda s području Hrvatske, govori o primjeni Tridentskih dekreta na lokalnoj razini.