Aby Warburg je gotovo čitav svoj život posvetio dugotrajnim, temeljitim i zaista iscrpnim istraživanjima. Njegova kompleksna i eklektična razmišljanja o umjetnosti karakteristična su za sva njegova djela, no ponajviše za rad Bilderatlas Mnemosyne. Iako je riječ o jednom enormnom i nedovršenom istraživanju, Bilderatlas Menmosyne je i samo po sebi djelo koje je bilo tema mnogih istraživanja kroz različite povijesne periode. Unatoč tomu, ono još uvijek uvelike ostaje obojeno misticizmom. Upravo ta činjenica Warburgove neshvatljivosti i enigmatičnosti njegovog projekta čini njegov sveukupni doprinos još vrjednijim jer djela nisu realizirana unificiranim jezikom i tokom misli koji je takoreći razumljiv na prvo čitanje ili promatranje. Bilderatlas Mnemosyne zapravo je pokušaj materijalizacije Warburgove misli. Kako se ista razvijala novim istraživanjima i projektima, tako se razvijao i sam Atlas, stoga se može reći da je djelo izrazito promjenjivog karaktera te da je zamišljeno kao work in progress. Njime Warbug ističe glavne smjernice svojih istraživanja i proučava gradaciju superlativa ljudskog izražavanja putem koncepta formula patosa. Iako eksplicitnu definiciju tog pojma, Warburg nikada nije dao, pathosformel je dio gotovo svih njegovih istraživanja te je po njima moguće deducirati njegovo značenje. Kao najvažniji pathosformel mora se istaknuti Warburgova nimfa, mnogo puta spomenuta u ovom radu. Ona uistinu jest topos u stvaranju formule patosa. Ona je za njega snaga duha i emocije koja se transformira i pojavljuje u raznim oblicima – ponekad kao radosna, rasplesana, živa i lijepa, a ponekad u boli, očaju i beznađu. Isto vrijedi i za druge formule patosa, poput Orfeja, spomenutog ranije, koji može biti korišten za sve prikaze koji nose konotacije smrti, nasilja i ubojstva.120 Na ovaj se način kroz projekt Bilderatlas Mnemosyne problematizira i potkrepljuje sintagma nachleben der antike čiji opseg značenja, prijevodi i konkretno značenje do danas bune istraživače i potiču stalne polemike. Osim Warburgovih kovnica, ovaj je projekt instrumentalizacija njegove ikonološke metode. Brojne ploče Atlasa potkrepljene su tekstovima manuskripta te dokazima o evoluciji određenih prikaza migracijom istih među društvima i kulturama. Prikvačenim sadržajem na pločama pokazuje smjer dedukcije misli ka tumačenju značenja određenih prikaza, simbola ili motiva, poput astroloških motiva i znakova zodijaka koji su stari koliko i prvo pismo. Što je to u antičkoj kulturi i umjetnosti što toliko privlači i zanima renesansnog čovjeka i potiče ga na korištenje istih elemenata?121 Zbog čega čovjek, iako poznaje, razumije, tumači i živi život i svijet koji ga okružuje na racionalan način, žudi za iracionalnim i magičnim? Samo su neka od pitanja na koja je Warburg pokušao dati odgovor. Je li u tomu uspio ili ne teško je zasigurno reći. Za nadati se da će odgovore dati dalja istraživanja novih znanstvenika koji će svoje radove temeljiti na ostavštini Aby Warburga.