Tijekom svog kratkog postojanja, nešto malo više od dva desetljeća obilježenih brojnim krizama i sukobima, Kraljevina Jugoslavija je tražila način kojim će unutar svojih granica omogućiti jedinstvo među brojnim nacionalnim manjinama, a istovremeno na vanjskom planu težila je tome da se osigura od agresije moćnih susjednih država. Od samog početka jedan od glavnih problema predstavljala je činjenica kako su se u zajedničkoj državi našle tri nacionalne manjine s često različitim i prostuslovnim stavovima. Nakon Travanjskog rata među srpskim nacionalistima prevladavala je teorija koja je tvrdila da je izdaja Hrvata i drugih nesrpskih naroda glavni razlog brzog sloma Kraljevine Jugoslavije. Na početku Komunistička partija Jugoslavije nije podržavala takvu propagandu, međutim kasnije su te ideje prihvaćene u dijelu tadašnje srpske historiografije. U radu su prikazani stvarni uzroci poraza, odnosno lose vođena vanjska politika i neriješeni odnosi među manjinama u državi. Također nerješavanje hrvatskog nacionalnog pitanja pridonijelo je jugoslavenskoj slabosti. Potrebno je naglasiti kako nije moguće izdvojiti jedini glavni uzrok propasti Kraljevine Jugoslavije.