| Abstract | Umjetni su jezici oni koje kreira pojedinac ili grupa i osmišljeni su s određenom svrhom. Tako
se jezici kao što su esperanto, lojban ili pak sindarin smatraju umjetnim jezicima, ali su kreirani
u različite svrhe i odatle i njihova klasifikacija prema kojoj je esperanto internacionalni
pomoćni jezik, lojban je logički, a sindarin pak umjetnički jezik. Dakako, postoje različite
skupine umjetnih jezika i granice među njima nisu sasvim jasne i strogo određene. Razlog tome
jest pridavanje važnosti jednim jezicima nauštrb drugih. Umjetničke jezike prvi je, iz estetskih
razloga, koncipirao Tolkien i dao im je mjesto u svom izmišljenom svijetu. Osmislio je mnoge
jezike, a najpoznatiji su vilenjački jezici quenyja i sindarin. Veliku važnost pridavao je imenima,
a najvažnije mu je bilo kako će jezik zvučati, što je bilo važno i u slučaju klingonskog i
dothrakija koji inače zvuče kao „grubi“ i „oštri“ jezici. Naravno, osim fonetskih i fonoloških,
bitni su i ostali jezični elementi, ali i način na koji jezik djeluje na izvanjezičnu stvarnost, na
kulturu, odnosno kako će govornici određenog jezika percipirati izvanjezičnu stvarnost. Tako
se, primjerice, Trećićani izdavajaju u izoliranu zajednicu i jedinstveni sustav koji se promatra
u odnosu Mi i Oni ili oni koji su Trećićani i oni koji nisu. Osim fantastike i znanstvene fantastike,
umjetnički jezik prisutan je i u distopijskoj fikciji, i to kao potpuni sustav budućeg jezika koji se
temelji na reduciranju i kontroliranju riječi ili pak kao slang i antijezik koji simbolizira
pripadnost kontrakulturi mladih i suprotstavljanje autoritetu. Orwellov Newspeak iz 1984.
oružje je u rukama totalitarnog sustava, a nadsat u Paklenoj naranči jezik je mlade i nasilne
bande te služi za prepoznavanje outsidera i insidera, ali i na metajezičnoj razini nastoji smanjiti
utjecaj nasilja. Danas je teško prebrojati sve umjetničke jezike jer postoje brojni priručnici,
knjige i online-materijali pomoću kojih svatko može kreirati svoj jezik, što znači da umjetničke
jezike mogu osmisliti profesionalci ili conlangeri te amateri koje ustrojstvo nekog novog jezika
zanima samo zbog vlastitog zadovoljstva. Umjetni jezici našli su svoje mjesto u popularnoj
kulturi kao umjetnički jezici u knjigama, televizijskim serijama, filmovima, video-igrama itd.,
koji stvaraju nove realnosti fiktivnog svijeta, ali i zrcale stvarnost realnog svijeta. Umjetnički
jezik, artlang, tako komunikaciji daje jednu novu dimenziju koju čitatelji ili gledatelji, ovisno o
tome u kojem se mediju artlang ostvaruje, znaju prepoznati i cijeniti i s kojom se, u određenom
kontekstu i s određenom svrhom, žele i identificirati. |
| Abstract (english) | Fictional languages are languages created by an individual or a group of people, and they are
designed with a specific purpose. Languages such as Esperanto, Lojban, and even Sindarin are
considered to be fictional languages, yet they are created for a different purpose. Hence, the
classification of Esperanto being an international auxiliary language, Lojban being logical
language, and Sindarin artistic language. There are different categories of fictional languages,
and the division between them is not clearly and precisely defined. The reason is that some
fictional languages are considered to be more important than the rest. Artistic languages first
appeared, for aesthetic reasons, in Tolkien's works, who gave languages a place in his fictional
world. Tolkien created multiple languages, but the most famous remain Elvish languages called
Quenya and Sindarin. Tolkien saw the importance of names, and the most important part of
language creation, to him, was the sound of the language. How the language will sound was
an important factor in the creation of other fictional languages such as Klingon and Dothraki,
which had to sound like "harsh" and "sharp" languages. Naturally, besides phonetical and
phonological features, other important elements make a language, also the way language
affects the extralinguistic reality, and culture, or how a speaker of a specific language will
perceive the extralinguistic reality. For example, Trećićani separate themselves into an isolated
community and a unique system which is observed through the relation of Us and Them, or
those who are Trećićani and those who are not. Besides fantasy and science fiction, fictional
language appears in dystopian fiction, as a complete system of future language, which is based
on reduction and control of words, or it can appear as slang and anti-language that symbolizes
affiliation to youth counterculture and opposition to the authority. Orwell's Newspeak from
1984. is a weapon in the hands of a totalitarian system, while Nadsat in Clockwork Orange
represents a language of youth and a violent gang, which also serves as an indicator of
outsiders and insiders, and on the metalinguistic level Nadsat tries to reduce the impact of
violence. Nowadays it is hard to count all artistic languages because of the existence of multiple
manuals, books, and online materials that help everyone who have an interest in fictional
language to create one, which means artistic language can be created by a professional, known
as conlanger, or amateurs who are interested in the function of language for their own pleasure.
Fictional languages found their place in popular culture as artistic languages in books, tvseries,
films, video games, etc., which create new realities of a fictional world and mirror the
reality of the real world. Artistic language, or artlang, gives the communication a new
dimension which readers or spectators, depending on the media where artlang appears,
recognize, appreciate and, depending on the specific context with a specific purpose, want to
identify with. |
