S obzirom na to da je medijski odgoj odnosno medijska kultura sve važniji dio kompetentosti u cjeloživotnoj perspektivi te s obzirom na to da škola ima značajan kapacitet za stjecanje navedenih kompetencija, glavna namjera ovog rada bila je istražiti zastupljenost takvih sadržaja u kurikulumima s posebnim osvrtom na ispitivanje zastupljenosti sadržaja koji se odnose na učenje i poučavanje o reklamama. Odabir reklama nije slučajan stoga što nas one posvuda okružuju, a istraživanja pokazuju da svojim sadržajem i kvalitetom značajno utječu na populaciju a posebno na djecu i mlade. Stoga se u radu prvo pristupilo analizi aktualnog Nastavnog plana i programa za osnovnu školu (2006) gdje se pokazalo da se o reklamama poučava samo u dvjema nastavnim cjelinima od kojih se jedna odnosi na Hrvatski jezik i književnost a druga u Likovnoj kulturi pri obradi odnosa slike i teksta. Nadalje, s obzirom na to da suvremena škola sve više promovira ulogu školskog kurikuluma u stjecanju kompetencija koje su od posebnog interesa učenicima i koji otvara mogućnost za učenje o sadržajima koji nisu dovoljno zastupljeni u okviru jezgrovnog i diferenciranog kurikuluma, analizom sadržaja se ispitalo koliko se u dvadeset školskih kurikuluma koji su odabrani slučajnim izborom učenike poučava o reklamama u okviru prva četiri razreda osnovne škole. Analizom navedenih školskih kurikuluma pokazalo se da se u samo dvije škole u nižim razredima osnovne škole spominju reklame što se čini nedovoljnim s obzirom na velik utjecaj reklama na djecu i mlade i s obzirom na njihovu veliku zastupljenost u medijima i oglasnim prostorima. Stoga se u konačnici pristupilo izradi smjernica za osmišljavanje aktivnosti školskog kurikuluma u okviru kojih bi se na suvremen način učenike moglo poticati na učenje o reklamama i kritičko promišljanje o njima.