Pojava problema u ponašanju u novije vrijeme sve se češće uočava na različitim mjestima pa tako i u ustanovama ranoga i predškolskoga odgoja. Aktualni epidemiološki podatci pokazuju da do 20% djece i adolescenata pati od mentalnih poremećaja koji ih čine nesposobnima, oko 50% svih mentalnih poremećaja u odrasloj dobi imaju svoj početak u djetinjstvu. Također, istraživanja pokazuju kako od 9 do 12 % djece predškolske dobi, osobito u dobi od 2. do 5. godine, imaju izražene ponašajne i emocionalne probleme. Vrtići su mjesta gdje je moguće djelovati i otkloniti većinu problema u ponašanju ranom intervencijom te primjerenim pedagoškim postupcima. U ovome radu ukratko će biti predstavljeni problemi u ponašanju te klasifikacija problema u ponašanju, a fokus rada usmjeren je na eksternalizirane oblike rizičnog ponašanja djece rane i predškolske dobi. Eksternalizirani ili pretežito aktivni poremećaji u ponašanju odnose se na ponašanja koja su nedovoljno kontrolirana i na druge usmjerena. U radu će biti opisani najčešći oblici eksternaliziranih poremećaja u ponašanju, a to su: nediscipliniranost, laganje, agresivnost te hiperaktivnost. Svako dijete je individua sa specifičnim karakteristikama koje bi se trebalo uvijek promatrati holistički, a osobito onda kada je riječ o problemima u ponašanju. Prije svega potrebno je poznavati razvojne faze djeteta i razumjeti dijete te pristupati problemu surađujući prvenstveno s obitelji te stručnim timom.