Komunikacija je složen fenomen koji uključuje povratnu informaciju i interakciju. Komunikacija između dvije osobe karakterizira međusobni prijenos poruka i reakcija na verbalne i neverbalne znakove. Odgojne aktivnosti u vrtiću temelje se na verbalnoj komunikaciji, a neverbalna služi kao dopuna (geste, mimika, tikovi). U odgojnoj skupini odgajatelji definiraju okruženje u kojem djeca mogu usvajati znanja i razvijati sposobnosti. Odgajatelj prilagođava aktivnosti, materijale i poticaje individualnim potrebama djece kako bi razvili komunikacijske kompetencije i sudjelovali u vršnjačkim interakcijama. Učinkovitost odgojnog djelovanja uvelike zavisi o kvaliteti interakcije i o jačini povezanosti u komunikaciji. Odgajatelji trebaju imati razvijene komunikacijske i socijalne vještine kako bi uspostavljali kvalitetan odnos s roditeljima i tako ostvarivali zajednički cilj, a to je dobrobit i cjeloviti razvoj djeteta. Roditelji u razgovoru s djecom trebaju iznositi mišljenja, emocije i stavove te govoriti jednostavno i iskreno kako bi djeca to mogla razumjeti. Roditelji utječu na razne načine kakve će odnose dijete imati sa vršnjacima. U dobno-mješovitoj skupini djeca različite dobi uče se pomaganju, dijeljenju, poštivanju, rješavanju sukoba. Igra kao interakcijska aktivnost pruža stjecanje različitih vještina i stavova. Igra je prikladna aktivnost za istraživanje dječje interakcije i elementima njihove igre.