U ljeto 1715. godine na putu osmanlijskoga osvajačkoga pohoda prema moru kao ključni strateški pravac našla se Cetinska krajina i za ishod toga pohoda presudna sinjska tvrđava Grad. Vojskovođa Mehmed paša Čelić spustio se iz Bosne preko Prologa u Cetinu sa 60.000 vojnika. Dio je vojske uputio prema Drnišu, na prijevaru je zauzeta Vrlika, a glavnina se vojske utaborila ispod Sinjske Tvrđave. Manje su postrojbe zaustavili hrabri mještani Otoka. Nakon nekoliko dana krvave obrane, poginulo ih je preko 130 zajedno sa župnikom fra Stjepanom Vučemilovićem. Turci su nekoliko dana topovima udarali po Tvrđavi i pozivali branitelje da se predaju. Fratri su s narodom molili pred slikom Gospe od Milosti, a 700 hrabrih hrvatskih i mletačkih branitelja zajedno sa časnicima junački su se odupirali turskim jurišima. Topovi, juriši, mačevi, krv, plač i jauk bio je svakodnevni scenarij u Sinju i okolici. Konačno, 14. kolovoza Turci su se odlučili na opći i silni juriš. Bilo je strašno i krvavo ali Tvrđavu nisu osvojili. I dok su hrabri branitelji sutradan očekivali novi juriš, rano je jutro 15. kolovoza, blagdan Velike Gospe, donijelo sasvim drugu sliku: Turci su napustili Sinj i preko Cetine i Prologa vratili se u Bosnu. Ostavili su preko 10.000 svojih vojnika mrtvih upolju ispod Tvrđave. Narod je oduševljeno pjevao zahvalne pjesme Bogu i Gospi što su spašeni od strašnih Turaka. Ubrzo su vojnici i časnici ustanovili igranje viteške Alke, kao svoj posebni znak zahvalnosti Bogu i Gospi za izvojevanu pobjedu.